Čak i gore, anoreksiju mogu poticati i prijatelji koji su zavidni na mršavosti ili sportski treneri koji potiču mršavost. Vrlo je važno informirati pacijenta i njegove bliske prijatelje i rođake o ozbiljnim posljedicama ovoga stanja i o važnosti započinjanja liječenja. Pacijenti mogu odustati od programa ako imaju nerealna očekivanja da će biti «izliječeni» samo putem terapeuta. Prije nego što program počne, treba im se objasniti da je bolan proces i da zahtijeva puni angažman i pacijenta i njegove obitelji. Povrat bolesti je uobičajen i zbog njega ne treba očajavati.

Bulimija se najbolje liječi kombinacijom antidepresiva i psihoterapije. Ishod kod bulimije je obično povoljniji nego kod anoreksije; čak i nakon oporavka žene s anoreksijom često zadržavaju iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu. Budući da obiteljski stavovi igraju glavnu ulogu u poremećaju u prehrani, može se tvrditi da je jedan od prvih koraka u liječenju anoreksičnih pacijenata liječenje obitelji. Pretjerano angažirani roditelj također može svojim ponašanjem poticati ovaj poremećaj ili zato što se i sam poistovjećuje s kulturnim vrijednostima koje se pridaju mršavosti. U takvim slučajevima je naročito važno da obitelj u potpunosti razumije opasnost od ovog poremećaja i da ne surađuje u bolesti. Liječnici preporučaju da se pacijent i njegova obitelj obavezno podvrgnu obiteljskoj terapiji, pogotovo ako se radi o mlađem pacijentu na kojeg obitelj još uvijek vrši utjecaj.  Porast postotka bolesti kao što su anoreksija i bulimija ukazuju na to koliko snažno društvo i zadane «norme» društva utječu na mlade osobe. Ideal mršavosti koji nam zadaje današnji svijet je dosegnuo svoju krajnjost i ove bolesti nam to dokazuju. Još uvijek se poremećaji u prehrani ne shvaćaju kao vrlo ozbiljne i čak kobne bolesti.

Dijete su danas već toliko prisutne i normalne da se rijetko tko zabrine kad mu dijete kaže da je na dijeti. I često se tek vrlo kasno primijeti da je dijeta prerasla u poremećaj u prehrani. Adolescenti, radi toga što još nisu izgradili svoju osobnost i svoje stavove, te su nesigurni lagano podlegnu takvim bolestima. Vrlo je bitno što više informirati mlade o poremećajima u hranjenju te im konstantno jačati samopouzdanje kako ih brige o njihovoj nesavršenost, koja nas sve karakterizira, ne bi odvele na put k izgladnjavanju. U zadnjih par godina sve se više piše o ovim problemima što je vrlo pozitivno, ali mediji sa svojim modelima, reklamama te prekrasnim, mršavim, visokim ženama (ali i muškarcima) svima nama često poljuljaju samopouzdanje i šalju nas u krivi smjer. Svako doba ima svoje ideale i nadajmo se da će mršavost brzo izaći iz «trenda», jer ipak moramo svi priznati da izgled koji možemo nazvati «kost i koža» nije najatraktivnij.

 

 Ne postoji jedinstveni uzrok poremećaja prehrane. Niz faktora, uključujući kulturološki i obiteljski pritisak, neravnotežu te emocionalne i poremećaje ličnosti zajedno, dovodi do anoreksije i bulimije, iako je svaki poremećaj određen različitim kombinacijama tih faktora. Genetika također može odigrati malu ulogu.

 Emocionalni poremećaji – Između 40% i 96% svih pacijenata doživjelo je depresiju ili tjeskobu; depresija je također uobičajena u obiteljima pacijenata s poremećajima u prehrani. Veća je vjerojatnost da će bulimični, a ne anoreksični pacijenti imati emocionalne poremećaje i disfunkcionalne obitelji. Međutim nije jasno jesu li emocionalni poremećaji uzroci ili posljedice poremećaja prehrane, ili oboje. Fobije i opsesivno-kompulsivni poremećaji obično prethode početku poremećaja u prehrani, dok se panika javlja tek kasnije.

 

 Obiteljski utjecaj i genetički faktor – Negativni faktori u obitelji, koji mogu biti i naslijeđeni i stvoreni, igraju glavnu ulogu u poticanju i održavanju poremećaja u prehrani. U žena s tim poremećajima veća je učestalost spolnog nasilja. Ljudi s bulimijom češće nego ljudi s nekim drugim psihičkim poremećajima imaju pretile roditelje ili su i sami bili deblji tijekom djetinjstva.

 

 Genetski faktori – Anoreksija je osam puta češća kod ljudi koji imaju rođake s tim poremećajem, međutim stručnjaci ne znaju točno što bi mogao biti nasljedni faktor. Genetska sklonost mršavosti uzrokovana bržim metabolizmom i popraćena kulturološkim odobravanjem može u nekih ljudi biti predispozicija za razvoj anoreksije. Naslijeđena sklonost pretilosti također može dovesti do poremećaja u prehrani.

 

 Kulturološki utjecaji – Ako govorimo o pretilosti, neosporno je da poremećaji u prehrani predstavljaju pravu epidemiju u razvijenim zemljama. Društveni pritisak zapadne kulture sigurno igra vodeću ulogu u nastajanju takvog poremećaja. S druge strane, intenzivno se reklamiraju programi za smanjenje težine i predstavljaju mladi anoreksični modeli, a s druge strane, mediji su preplavljeni reklamama za nezdravu hranu.

 Dakle, anoreksija i bulimija su rezultat spleta socijalnih i obiteljskih okolnosti, emocionalnih, fizičkih i genetskih predispozicija, ali i posebnih karakteristika ličnosti. Danas se smatra da, s biološkog aspekta, ključnu ulogu ima moždani serotonin, posrednik u regulaciji apetita, ali i ponašanja.