Riječ je zapravo o psihološkom poremećaju koji nastaje kao reakcija na loše psihičko stanje. Hrana je kompenzacija, nagrada koja omogućuje osjećaj zadovoljstva i mira. Ponekad djevojke jedu kad im je dosadno ili kako bi preboljele neko razočaranje. Količina hrane koju bulimičari unesu u organizam kreće se od tisuću pa čak do 20 000 (!) kalorija. Pacijenti kod kojih je dijagnostificirana bulimija imaju oko 14 epizoda prejedanja i izbacivanja hrane svaki tjedan. Te takozvane bulimičke krize i bulimički napadi su tipični za ovu bolest i svaka kriza se odvija u nekoliko faza. Ona počinje kratkim periodom intenzivne napetosti i neodoljive želje da se uzme hrana. Na početku bolesti djevojke se pokušavaju suprotstaviti ovoj potrebi, a kasnije joj se pasivno prepuštaju. U drugoj fazi, fazi prejedanja, pacijentica unosi velike količine, obično visoko kalorične hrane (keks, pecivo, čokolada). Tijekom bolesti količina hrane potrebna za jedno prejedanje se povećava. Poslije prejedanja, nastupa faza kajanja, lošeg raspoloženja, osjećaja krivice, straha. Zbog tih osjećaja i straha od debljanja bulimičari izazivaju povraćanje i uzimaju laksative. Nakon povraćanja obično slijedi gladovanje koje traje sve dok osoba ponovno ne pregladni pa opet krene u prejedanje. 

 

 

 

 Fizičke posljedice koje izazivaju prejedanje i povraćanje su bolovi u trbuhu, oticanje šaka i stopala, osjećaj zamora, mučninu, glavobolje, oticanje žlijezda slinovnica, pojava karijesa, nepravilne menstruacije s povremenim izostajanjem. A ponekad su prisutne i bubrežne komplikacije, simptomi dehidracije, kronična promuklost te niska razina kalija. Učestalo izazvano povraćanje, pri čemu osoba gura ruku u grlo, također može dovesti do malih ogrebotina i žuljeva na vrhovima zglobova prstiju. Što se tiče psihičkih posljedica, bulimični adolescenti češće izvješćuju i o nekim problematičnim ponašanjima kao što su zloupotreba alkohola i droge, promiskuitetno ponašanje i kleptomanija. Ovaj poremećaj također utječe i na ličnost osobe. Kod njih su često prisutne promjene raspoloženja. Također, oni su češće anksiozni i napeti, te osjećaju bespomoćnost i strah od neuspjeha. Bulimične osobe su emotivno jako osjetljive, veoma kritične prema sebi i uvijek sklone krajnosti. Ako nešto nisu savršeno napravile, smatraju da ništa ne vrijede i takav gubitnički stav prenose na čitav život. One imaju poteškoća u suočavanju sa stresnim situacijama, i obično se u takvim situacijama prepuštaju prejedanju. Misli o samoubojstvu i pokušaji, također su ponekad prisutni nakon epizode prejedanja. Njihova cijela prehrana se kreće u ciklusima i zatvorenom krugu.

 

 

VAŽNO

 I anoreksija i bulimija su vrlo ozbiljni poremećaji koji mogu imati teške posljedice na one koji od njih boluju. Veliki problem kod uočavanje bulimije je taj, da njezini fizički simptomi često su skriveni duže vrijeme. Oboljeli mogu imati normalnu težinu, ali nekada se debljaju ili mršave. Važno je da ljudi shvate da poremećaji postoje i koji su njihovi znakovi. Osobama koje pate od tih poremećaja može se pomoći, ali nisu u stanju same riješiti svoj problem, ali im to uz pomoć obitelji i prijatelja ipak uspijeva.