Bulimija je poremećaj hranjenja koji je karakteriziran ciklusima pretjeranog uzimanja hrane i njena namjernog izbacivanja povraćanjem ili upotrebom laksativa, odnosno sredstava za čišćenje.

A anoreksija je poremećaj koji je karakteriziran namjernim izgladnjavanjem. Često dolazi do preklapanja tih dviju bolesti jer bolesnice mogu «prelaziti» iz jedne u drugu bolest.

 Postoji još i treći nedefinirani poremećaj koji uključuje pretjerano uzimanje hrane, prejedanje, bez izbacivanja hrane. Ovakvi poremećaji hranjenja se javljaju najčešće kod mladih ljudi, ženskog spola češće nego muškog, koji žive u ekonomski razvijenim zapadnim zemljama. Često dolazi do tih poremećaja kod žena koje imaju poremećaj ličnosti ili kod fizički vrlo aktivnih ljudi kao i kod vegetarijanaca.

Postoje također razni uzroci koji dovode do uzimanja hrane među kojima su i sljedeći: emocionalni poremećaji, obiteljski utjecaji i genetički faktori, problemi povezani s rođenjem, kulturološki utjecaji te biološki i medicinski faktori. Liječenje je vrlo često teško započeti zbog velikog otpora bolesnika te je jako dugotrajno. Hospitacija je obavezna, a pacijent prije svega mora uvidjeti da ima problem. Danas, kada cijeli svijet teži nečemu boljem, nečemu savršenom, ponekad dolazi do toga da se granice savršenstva pomiču do krajnosti. Mnogi su adolescenti, danas, zabrinuti svojim izgledom. Mnoge djevojke žele izgledati kao manekenke, visoke i mršave. Vitkost je postala estetski ideal sadašnjice. Da bi se približili željenoj predodžbi vlastitog tijela, redovito vježbaju ili primjenjuju male trikove u prikrivanju nedostataka. Gotovo sve žene su postale pobornice vitkog stasa. No opčinjenost pretjeranom mršavošću postala je ozbiljan problem koji jednako zabrinjava nutricioniste, psihologe i sociologe. U današnjem društvu obline se povezuju s užitcima, a vitkost s društvenim i profesionalnim uspjehom. Prije nekoliko godina u medijima se pisalo kako od poremećaja u prehrani boluju mnoge poznate osobe iz svijeta estrade i glume. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da od takvih poremećaja pati sve više ljudi, i to najviše žene.

 

 

Veliki broj adolescenata danas drži dijetu, ali kada se dijeta pokaže kao neuspješna, neke djevojke pokušaju izgubiti težinu izgladnjavanjem i/ili namjerno izazivanim povraćanjem i tu započinje poremećaj hranjenja. Poremećaj u prehrani se definira kao kronično samoinicijativno izgladnjavanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Dva najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija i bulimija. Anoreksija (ili punim nazivom anorexia nervosa, što na grčkom znači «gubitak apetita») je ozbiljan poremećaj hranjenja koji je karakteriziran namjernim izgladnjavanjem. Prvi put je definirana kao medicinski problem 1873., ali opise samoizgladnjavanja možemo naći već u srednjovjekovnim spisima. „To je poremećaj jedenja mladih, prethodno zdravih žena, srednjeg sloja, a glavna im je želja, da budu mršave. Svoj cilj postižu na prvom mjestu radikalnom restrikcijom unosa kalorija, a krajnji je cilj izmršavljenost do iscrpljenosti.“ Ovaj poremećaj omogućuje oboljelom uspostavljanje kontrole tako što će limitirati unos hrane u organizam. Anoreksične osobe znaju izgubiti od 15% do 35% normalne tjelesne težine. Veliki problem je taj, što osobe koje boluju od anoreksije usprkos groteskno izgladnjelom izgledu one sebe obično doživljavaju kao debele. Petnaest puta je češći kod djevojaka u odnosu na dečke. Obično započinje u razdoblju adolescencije ili rane odrasle dobi, ali se vrlo rijetko javlja kod žena koje su prešle dvadeset i petu. Paničan strah od debljine tjera žene da drastično smanje broj i količinu obroka tijekom dana, a zatim vježbaju te iscrpljuju već ionako izmučeni organizam.

 

Gledajući se u zrcalo, one se i dalje vide debelima pa mršavljenje postaje glavna preokupacija u životu, a sve ostalo sporedno. Anoreksičarkama (kao i bulimičarkama) raspoloženje se mijenja s pomicanjem kazaljke na vagi – kad brojka pada, raspoloženje raste, i obratno. Anoreksija je bolest uma koja se karakterizira namjernim izgladnjavanjem kako bi oboljela osoba uspostavila kontrolu nad hranom. Ova se bolest često razvije u periodu promjene prehrambenih navika. Ta promjena kreće od normalne prema restriktivnoj dijeti, a proces može trajati mjesecima ili čak godinama.

 

 

Oboljeli uživa u osjećaju gladi i može se disciplinirati na razne neobične načine, neprestano se važe, a hrana postaje veliki izvor tjeskobe. Oni koji boluju od anoreksije često se osjećaju bezvrijednim i nedostojnima i dok izgledaju sretno, iznutra zapravo pate. Anoreksična osoba često pojede samo salatu ili tek malo voća. Vrlo je dobro informirana o kalorijskoj vrijednosti namirnica, a posebno je zanima sadržaj masnoće u obroku. Kontrola unosa hrane počinje se širiti i na ostale aspekte života. Anoreksičarke uvježbavaju kontrolu odmjeravajući «dopuštene» obroke, a zatim si, ako spava «previše», može predbaciti da je lijenčina pa pokušava živjeti s vrlo malo sna. Sklonost perfekcionizmu, depresiji, naglim promjenama raspoloženja, potreba za kontroliranjem drugih, želja za čitanjem o hrani i kuhanjem, glavna su obilježja ponašanja oboljelih od anoreksije. Uz ove psihičke smetnje, anoreksija uzrokuje i mnoge fizičke negativne posljedice – gubitak od 15 do 35 posto normalne tjelesne težine, neredovite ili potpuno izostale menstruacije, nepravilno lupanje srca, hormonske smetnje i poremećaji probave. Bolesti vezane za prehranu redovito se javljaju uz depresiju, ali liječenje nema smisla ako se ne polazi od izvora depresije. Najnovija istraživanja bave se biokemijskim uzrocima poremećaja u prehrani. Utvrđeno je da zbog nedostatka cinka, pacijent gubi čulo ukusa i zato ostaje potpuno bez apetita. Znanstvenici također smatraju da kombinacija smanjenog unosa hrane, male tjelesne težine, izostanak menstruacije doprinosi stvaranju nedovoljne gustoće kostiju, a s time se povećava rizika od osteoporoze. Dakle, anoreksija ima mnoge, fizičke i psihičke, posljedice koje mogu čak postati kobne ako se ne liječe. Anoreksične osobe pokazuju najčešće sljedeće znakove i simptome: osoba je opsjednuta hranom i razmišljanjem o jelu, ima iracionalna vjerovanja o tome da je predebela iako je njezina težina unutar normalnog raspona za dob, pretjerano vježba i bavi se fizičkim aktivnostima priznati da izgled koji možemo nazvati «kost i koža» nije najatraktivniji.