Rijetki su dani kada u dnevnim novinama ne naiđemo na naslove poput: Maloljetnici pretukli vršnjaka, Dječak završio u bolnici nakon tučnjave u školi, Navijači razbijali izloge i slično. Što se to danas događa s mladima? Što ih to potiče da budu nasilni? Jesu li danas ljudi nasilniji nego u prošlosti?

Što je to nasilje? Nasilje se opisuje kao svjesna okrutnost usmjerena jednih prema drugima s ciljem stjecanja moći nanošenjem psihičke ili fizičke boli. Svako je nasilje netolerantan postupak koji loše utječe na zlostavljanu osobu i na njezin život. U svijetu ima mnogo nasilja, čak i između djece vršnjaka. Nasilje kao društveni problem neprestano susrećemo u školama i u obiteljima. Neslaganja između prijatelja te svakojake svađe i tučnjave poznate su i meni u mojoj školi, iako moram naglasiti da kod nas to nije toliko velik problem kao u nekim školama u velikim gradovima.     

         Ako pogledamo ljudsku povijest, vidimo da je puna ratova i borbi.Čini mi se da je u ljudskoj prirodi da čovjek bude nasilan. Znamo da se nasiljem ništa ne postiže, ali nekad su ljudi jedino na taj način mogli izboriti svoje pravo. Prvi i Drugi svjetski rat primjeri su ljudske netrpeljivosti i sukoba koji su ostavili trajne posljedice među obiteljima preminulih vojnika i boraca, ali i na ekonomiju mnogih zemalja. Sigurna sam da nikome u tom mračnom vremenu nije bilo lako te se svatko snalazio kako je najbolje znao. Ali zašto i zbog čega su se ljudi toliko borili? Je li uvijek bilo potrebno da budu nasilni? Ponekad su ljudi morali obraniti svoje domove od napada agresora, kao na primjer Hrvati u Domovinskom ratu. Kmetovi u srednjem vijeku pokušavali su bunama ostvariti svoja prava na zemlju. Robovi su se borili za svoju slobodu, da im se skinu okovi i da ih se prizna kao ljude. Uvijek su jači tlačili slabije i vršili nasilje nad njima. I danas jači ljudi vrše nasilje nad slabijima. Uvijek ona djeca koja se smatraju jačima i hrabrima maltretiraju slabiju i manju djecu. Nikada nisam vidjela da bi bilo obrnuto.

Postoji više vrsta nasilja: fizičko nasilje, emocionalno ili psihičko i seksualno. Fizičko je nasilje kada netko povređuje tijelo druge osobe, a to može vršiti udaranjem, čupanjem, guranjem, davljenjem itd. Takvo se nasilje najlakše uoči po modricama kojima je prekriveno lice pretučene osobe. Emocionalno ili psihičko nasilje najčešće se vrši na djeci i ženama. To mogu biti prijetnje tjelesnim ozljeđivanjem, prijetnje ubojstvom, vrijeđanje osoba i njenog dostojanstva ili omalovažavanje. Seksualno nasilje zajednički je naziv za seksualno uznemiravanje, a to je tjelesno ponašanje seksualnog obilježja koje postiđuje, ponižava i zastrašuje osobu na temelju spolnosti. Žrtve seksualnog uznemiravanja podjednako mogu biti muškarci i žene iako su žene izloženije takvoj vrsti nasilja. Posljedice su teške jer ni jedna silovana osoba ne može zaboraviti to što joj se dogodilo i jako loše utječe psihički na nju. Danas su sve češći primjeri teškog seksualnog nasilja nad djecom mlađom i od četrnaest godina, odnosno pedofilija. 

Postoji još i podjela nasilja prema skupinama u kojima se događaju: nasilje u obitelji, u školama, na stadionima, na radnom mjestu i slično. Danas je najviše zabrinjavajuće nasilje među djecom u školama. Jako sam se iznenadila kad sam prije mjesec dana pročitala u novinama kako je jedan trinaestogodišnji učenik došao na nastavu s pištoljem i s čak pedeset metaka. Svi dobro znamo kako oružje nikada nikome nije pomoglo ili ga spasilo već je samo donijelo bol i nesreću, ali vidjeti dijete s oružjem stvarno je zabrinjavajuće. Mnoga djeca, ionako zbunjena svim pritiscima vlastitog razvoja, vide krivu sliku i misle da je pištolj za pojasom ispravan put dokazivanja. Često su prepuštena sama sebi i jedini im je izvor informacija televizija i internet. U mom razredu ponekad se dogode svađe između dječaka i djevojčica. Ponekad su dječaci krivi jer su oni kao jači pa vole pokazivati svoju snagu ili opsovati nešto pritom ne misleći hoće li povrijediti osjećaje neke djevojke. Da bi se obranile, i djevojčice nekim neprihvatljivim postupcima uzvrate dječacima pa nastaju razne svađe. Ako nastane teža prepirka, onda porazgovaramo s razrednicom i ona nam daje savjete kako da riješimo problem. Zasad nismo imali neki veći problem. Međutim, sve se češće može vidjeti kako neki dečko iz višeg razreda napada ili tuče nekog prvačića. Nasilnik se prema njemu ponaša kao prema stvari, a jadno dijete to mora trpjeti. Žrtvi takvog nasilja sigurno nije lako i često se ne zna obraniti ili ne zna kome se obratiti za pomoć.   

Jako je tužno završio život mladog Luke Ritza. Napadnuti mladić sjedio je u subotu navečer na klupi ispred trgovačkog centra kada su mu prišla trojica mladića i od njega zatražila novac za cigarete. Kada im je krenuo dati novac iz novčanika,usput je, u želji da se obrani, udario jednog od napadača, ali su ga ostala dva savladala i posjela ga na klupicu. Još je jednom pokušao pobjeći, ali ga je uhvatio četvrti napadač koji ga je cijelo vrijeme promatrao sa strane. Huligani su ga tukli i cipelarili po cijelome tijelu, najviše po glavi. Zatim su mu uzeli novčanik i mobitel te otišli. Luka je kasnije odvezen u bolnicu gdje je umro zbog posljedica premlaćivanja. Ova bi nesretna sudbina treba biti opomena i starijima i mladima. Danas više ni u šetnju gradom ne možeš otići, a da ne završiš kao žrtva nasilnika. Ljudi polako zaboravljaju i sve manje cijene jedni druge, i svoj i tuđi život, a upravo nam to pokazuje velik broj primjera u svakodnevnom životu gdje se zbog nepromišljenosti svaki dan ugasi jedan mladi život. Posljedice nasilja mogu biti modrice, rane od oštrih predmeta, prijelomi pa čak i smrt. To su fizičke posljedice, ali posljedice mogu biti i psihičke, one koje ne vidimo, ali su isto tako opasne, jer su dugotrajne i utječu na cjelokupni žrtvin život.   

Danas čovjek veći dio svog vremena posvećuje poslu, zabavi, novcu, a manji dio vremena posvećuje razgovoru. I onda se svi čudimo zašto u ovom svijetu ima toliko malo sretnih i mirnih života. Mladi su ljudi zbunjeni ovim ubrzanim tempom života. Traže neki smisao i ako nemaju s kim porazgovarati, često se događa da se izgube. U toj svojoj stranputici znaju pribjegavati nasilju i dok jednom krenu, ne znaju se zaustaviti. Svaki čovjek koji trpi nasilje dužan je prijaviti nasilnika. Nitko se ne može sam nositi s nasiljem, ni nasilnik ni žrtva, i zato su tu prijatelji kojima se uvijek možeš povjeriti i razgovarati. Svi problemi i nesuglasice daju se riješiti samo ako je čovjeku stalo do mirnog rješavanja problema. I nasilnik i žrtva moraju naučiti poštovati život. Život koji je poput rijeke koja nezaustavljivo teče svojim tokom i nikad ne znaš kamo njezin tok može skrenuti ili gdje će ponirati. Živimo svoj život u sadašnjosti i jako malo razmišljamo o budućnosti. Ako nam je Bog već dao dar razmišljanja, onda smatram da bismo trebali nešto naučiti iz pogrešaka koje su već dovoljno zla nanijele ovome planetu i čovječanstvu, ali i nama malima koji smo tek krenuli graditi neku nepoznatu budućnosti. No, nade još uvijek ima. Kada prođe još jedan školski dan među prijateljima koji se međusobno vole i poštuju, vidim negdje tamo daleko mirnu budućnost u kojoj će umjesto nasilja vladati ljubav.            

KOD: 5055