Prijava za nagradu Jagoda Truhelka

Moto festivala: Šaljemo poruke o nenasilju

 Uz pokroviteljstvo Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Natjecanje u književnom i/ili novinarskom stvaralaštvu učenika i/ili učitelja

Najbolji ostvaraji dobit će priznanje i bit će predstavljeni na 2. festivalu priče.

Festival i nagradni natječaj organizira Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih Medioteka

Bukovačka 135, Zagreb, tel./fax: +385 1 4828 938, e-mail: info@medioteka.hr, www.medioteka.hr

Nagrade se dodjeljuju za sljedeće kategorije:

Za književno stvaralaštvo učitelja

Za najuspješniju priču

Za najuspješniju pjesmu

Za internetske novinarstvo učenika

Za najspješniji esej

Za najuspješniji reklamni slogan

Neznanje otvara put predrasudama

 

            Jeste li se ikada u životu susreli s predrasudama? Možda ste na neki način i sami osjetili posljedice unaprijed uvriježenih stereotipa na svojoj vlastitoj koži. Možda ste postali žrtvom neke netrpeljivosti, ne znajući niti zbog čega vas grdo gledaju, proganjaju, izbjegavaju... Ili ste pak vi unaprijed stekli neko sasvim određeno stereotipno mišljenje o nekome ili nečemu na temelju nebitnih činjenica, nečega što bi moglo odrediti neku osobu u negativnom smislu, a da je uopće niste upoznali. Svaki čovjek se barem jednom u životu nađe u takvoj prilici ili neprilici vezanoj uz predrasude što mu onda mijenja odnos prema drugima ili drugih prema njemu, ili obostrano, umanjujući mu kvalitetu života. Predrasude znaju otrovati inače pristojne, dobre, tople i prijateljske ljudske odnose te mnogi ljudi zbog njih pate.

            Prilikom novih susreta i upoznavanja nisi uvijek siguran kako ćeš biti prihvaćen budeš li iskren i otvoren. U strahu odmjeravaš što je dobro reći o sebi, a što ne bi trebalo jer bi kod drugoga moglo izazvati nelagodu i strah od drugih i drugačijih. Što bi oni mogli iščitati iz mojega imena i prezimena? Ljudi unaprijed stvore određeno mišljenje o pripadnicima drugih naroda, o njihovim običajima, o jeziku, o vjeri i pitanje je onda uklapaš li se ili ne u određenu sredinu i njene okvire. Što čini stranca nesigurnim i uplašenim kada dođe u neku novu nepoznatu zemlju, ne kao razmetljivi radoznali turist, već onaj koji silom prilika odlazi iz svoje domovine u potrazi za poslom i boljim životom? Neznanje i nepovjerenje.

            I stranci dolaze s nepovjerenjem i sa svojim predrasudama koje ih ometaju da se uklope u novu sredinu. Ne bih rekla da se ljudi rađaju s predrasudama, već im ih društvo s vremenom nametne. Ništa ne znate o nekome dok ga osobno ne upoznate. Kad ste dobro informirani i upoznate ljude i njihove običaje, prošlost, tradiciju, jezik... predrasude se tope, nestaju, poput balona od sapunice. Ljudi iz neznanja i nepoznavanja svijeta u kojemu žive unaprijed stvore uglavnom negativno mišljenje jer se boje onoga što im je nepoznato. Zanimljivo je to kako su uvjereni da su u pravu i tvrdoglavo ustraju u svojim stavovima. Rijetki su oni koji daju sebi priliku da se promijene.

            Iz neznanja su potekle kategorizacije i brojni stereotipi: bijelci su bolji od crnaca, Škoti su škrti, bogati i slavni vrijede više od siromašnih, plavuše su glupe, Crnogorci su lijeni, navijači su huligani, Hrvati se dijele na crne i crvene, ciganska posla... i sl. Ovakve podjele među ljudima dovode do netrpeljivosti, neugode, strahova, pa i velikih ratova u kojima su zatirani pojedini narodi, njihova kultura i jezik, sjetimo se holokausta, Hitlera i Židova. Korijene ovoga zla vidim u neinformiranosti i neobrazovanju širokih slojeva društva

            Da bi se uopće moglo živjeti lijepo i kulturno, bez straha, u ljubavi, miru i slobodi, potrebno je učiti i upoznavati se s onim što je različito od nas. Potrebno je upoznavati druge i drugačije ljude kroz jezike, književnost, pjesme i plesove, nošnje i običaje, kulinarstvo, kroz povijest i tradiciju jer na taj način postajemo bogatiji i razvijeniji duhom, otvoreni, blagonakloni za prihvaćanje svega što je dobro i plemenito u toj beskrajnoj šarolikosti. U nedostatku vlastita stava, koji stvaramo na temelju nekih znanja i iskustava, lako podliježemo nametnutim tuđim mišljenjima koji nama manipuliraju kao lutkama na koncu.

            Kad novi učenik dođe u školu, neka djeca odmah počnu s predrasudama prilaziti pridošlici. A svatko bi trebao pomisliti kako bi se sam osjećao da se nađe na mjestu pridošlice, u nekoj dalekoj stranoj zemlji gdje nikoga ne poznaje i čiji jezik ne razumije. Zato sam žalosna kada moga malog prijatelja u školi izruguju jer miješa rodove i brka padežne nastavke u govoru zbog čega je potišten i nesretan. Znam kako ću mu pomoći da se bolje osjeća. Vježbat ćemo da bolje savlada jezik i stekne samopouzdanje, ali ne znam kako pomoći onima koji mu se rugaju, potcjenjuju ga ili ignoriraju zbog njegovih nedostataka, kako pomoći njima da se oslobode svojih predrasuda i da postanu dobri ljudi i prijatelji?!

            Na kraju, žao mi je što se i moja nova susjeda, mlada lijepa Kineskinja prikrada ili iskrada u stan i iz stana nastojeći ne sresti se ni s kim na stubištu. Samo šmugne plaho kao srna. Možda bih joj mogla pomoći u čemu, pokazati da je dobrodošla, da se razumijemo iako ne govorimo istim jezikom, da joj pomognem u kontaktu s drugima... Naučila bih nešto o njoj i njezinoj kulturi, a i ona bi naučila nešto o nama. Bilo bi to jedno novo i zanimljivo prijateljstvo.

            Nije li apsurdno da u ovo naše tehnološki najnaprednije doba mobilne telefonije, novih medija, interneta, kad smo bombardirani informacijama svih mogućih vrsta sa svih strana, još uvijek živimo u neznanju, bojeći se jedni drugih, s predrasudama! Živimo u neprekidnoj nervozi pred drugima, bojimo se da su drugi bolji ili možda gori od nas, opterećujemo se nebitnim stvarima, umjesto da živimo opušteno i radosno u zajedništvu. Kad budemo dovoljno znali, moći ćemo razumjeti i uživati u ljepoti i raznolikosti života. Upoznavajući druge, upoznat ćemo i sebe u novom svjetlu: jednostavne, iskrene, otvorene, radosne i oslobođene svih predrasuda.