Trauma zvana kupovina 

Ivana je zadovoljna sa svojom težinom, no, ipak je kupovina za nju traumatično iskustvo.  

Već ste svjesni, da niste tako vitki kao vaši prijatelji, a sve što želite je da budete kao oni. Jedan vikend su svi pozvani na zabavu, a vi ste odlučili kupiti novu odjeću što će ih sve oboriti s nogu. Krenuli ste sa osmjehom na licu, a onda ništa ne možete naći što bi vam odgovaralo. Završavate kupujući uobičajenu «odjeću za debeljuce» - stvarno srceparajući osjećaj. Ili uopće si to ne morate zamišljati. Možda se tako osjećate svaki put kad odete u kupovinu. 

Žene imaju izražena bedra!

Ženska stvorenja imaju izražena bedra. I to je jedna od osnovnih razlika u onosu na muškarce. Mnoge od nas su pokušale svaku dijetu i vježbu koja postoji na svijetu kako bismo se riješile malo jačih izbočina. Pa, evo nekoliko savjeta kako prikriti široka bedra. 

Hlače

Pronalaženje hlača koje vam dobro pristaju je važno za vaša bedra. Jednom kada znate koji stil odgovara vašoj figuri moći ćete izbjeći konfrontaciju sa ormarom koji je pun hlača koji vam ne odgovaraju. Trebate tražiti sljedeće: 

• najbolji stil su sprijeda ravne hlače sa širokim nogavicama. One bi trebale biti tek nešto ispod vašeg struka. Ako imaju džepove sa strane dajte ih odstraniti ili zašiti.
• Vaše najbolje traperice su sa tek nešto nižim pojasom, ali ne preniskim. Tražite nogavice koje su krojene za čizme kako biste izbalansirali tijelo.
• Pod svaku cijenu izbjegavajte stilove visokog struka i hlače koje imaju previše detalja na stražnjem dijelu. 

Bok, moje ime je Ivana i moja veličina 34. Naoko, rekavši to glasno (ili pišući) to prvi korak u rješavanju problema. Samo što ja ne mislim da imam problem. Zapravo skoro sam potpuno sretna kakva jesam. Ali taj skoro je ono što mi smeta. Ne govorim o slici koju stvaramo sami o sebi, već više o logističkim smetnjama zbog moje veličine – frustraciji kupovine odjeće. 

Prije mjesec dana krenula sam kupiti odjeću za prijateljičino vjenčanje. Nisam htjela nešto posebno, samo nešto zgodno i ženstveno, nešto što ću moći ponovo nositi. Nakon tri dana udisanja, utiskivanja, skrivanja suza i prezentiranja šarolikog rječnika konačno sam pronašla nešto što liči na nešto. Otišla sam sa tužnim iskustvom sa vrlo skupim topićem, prevelikim brojem dućana, i zabrinutošću o budućoj kupovini. 

Traumatičan proces me naveo na razmišljanje. Ako takvo iskustvo može nekog uzrujati tko je inače sretan sa samim sobom kao što sam ja, kako je sa onima koji nisu tako zadovoljni sa svojim tijelima? Dnevno čujemo o zdravlju i samopouzdanju djece i odraslih koje bivaju ugroženi zbog medijskih slika o «vitkim, prekrasnim ljudima», ali mislim da moje iskustvo može prouzrokovati još veću štetu.