Proizvođač igre Rockstar Games ustraje u tome da je svaka usporedba s njihovim proizvodom i ubilačkim pohodom prije šest godina u srednjoj školi Columbine, u Koloradu, samo slučajnost. Godine 1999.  dva đaka su ubila 12 svojih kolega i jednog učitelja prije negoli su počinili samoubojstvo. Odvjetnik Jack Thompson kaže da bi trebao postojati zakon koji bi spriječio djecu da kupuju ovakve igre. "Posljednja stvar koju trebamo u američkim školama je slavljenje koncepta osvete protiv onih za koje osjećate da su vas zlostavljali". Ron Moten nalazi se na čelu nonprofitne organizacije  Peaceholics koja promiče sigurnost među mladima. "Oni obučavaju našu djecu da se negativno ponašaju što je vrlo opasno".

Druge igre eksploatiraju druge tragične događaje. Jedna od njih je napravljena po uzoru na bombaške napade na londonski transportni sustav i u njoj igrači aktiviraju eksploziv u podzemnoj željeznici. Cilj je spašavanje putnika, međutim, mnogi igru smatraju odveć realističnom. "Ne znam nikoga tko je pri zdravoj pameti tko bi igrao ovakvu igru. To je bolesno". U jednoj igri studenti napadaju policiju sve dok svi ne završe u potocima krvi. Igra je stvorena prošle godine nakon što je bostonska policija ubila jednu djevojku… Dr. Elizabeth Carll nalazi se na čelu odbora koji se bavi krizama i traumama za Američku udrugu psihologa. Ona kaže da su nasilne video igre štetnije od televizijskih emisija i filmova koji grafički prikazuju nasilje. "Kod interaktivnih medija, vi sudjelujete, to je ponavljanje, postoje nagrade za nasilna djela. Možete igru igrati dvije tisuće puta. To je enormna prilika za učenje igre. Znamo iz teorije učenja da kad imamo takav interaktivni način učenja s aktivnim sudjelovanjem, da to intenzivira proces učenja".

Brian Crecente i drugi koji vole igrati ovakve igre uporno brane svoje pravo na to da ih igraju. "Video igre postaju način za novu generaciju da se izrazi. Može se promatrati kao oblik umjetnosti". Američka udruga psihologa preporuča roditeljima i nastavnicima da obrazuju tinejdžere i djecu kako bi mogli procijeniti ono što vide. Udruga također predlaže da autori takvih igara pružaju više informacija o stupnju nasilja u pojedinoj igri. Profesorica Melanie Killen sa Sveučilišta Maryland obavlja određena istraživanja u tom smislu s tinejdžerima. "Kad smo ih pitali, da li te igre nanose štetu, zanimljivo je da su nam mnogi od njih rekli…vjerojatno to nije odveć dobro…Vjerojatno ima negativne posljedice, ako igrate igru s mnogo nasilja, međutim, to ne utječe na mene".

Profesorica Killen kaže da su čak i stariji tinejdžeri naivni glede suptilnog psihološkog učinka ovakvih igara, posebice kod onih koji ih često igraju. "Vjerojatno će to imati velik utjecaj na njihovo ponašanje" – kaže profesorica Killen – "njihov način razmišljanja, razinu tolerancije na nasilje i prizore nasilja". Sljedeća generacija igara bit će virtualne igre stvarnosti gdje će igrači sudjelovati i osjećati se kao da čine nasilna djela. A to će – kažu stručnjaci – intenzivirati raspravu o nasilnim video igrama i njihovom utjecaju na društvo.