Ako postavimo pitanje što cini demokratsku zajednicu, doći ćemo do rečenice da je demokracija vladavina naroda. Prijevod grčke riječi "demokratia" znači isto.

 

U svakom demokratskom ustavu nalazi se - na ovaj ili onaj način formulirana - izjava da državna vlast proizilazi od naroda i da je narod nositelj suvereniteta. Prema tome, državna vlast je demokratski legitimirana samo ako je na slobodnim izborima dobila podršku naroda. 

 

Učenje o suverenitetu naroda ukinulo je već tradicionalne predodžbe prema kojima je vlast pripadala kralju ili knezu zbog njegovih plemićkih korijena i zahvaljujući Božjoj volji u čijoj je milosti bila dinastija koja je vladala. Državni autoritet, u doba kad se smatralo da je sve načinjeno Božjom voljom, nije bio potvrđen od naroda, nego je bio svet zbog svog podrijetla, predanja i religioznih pretpostavki, nošen mističnim snagama i uređen po principima koji su građaninu zabranjivali bilo kakvo miješanje u državnu vlast. U toj osnovnoj podjeli između vladara i podanika leži jezgra različitosti između demokracije i monarhije.

 

Demokracija državu ne promatra kao vlast danu sa nebesa, od snaga koje su nam nepoznate i koje valja poštivati, nego je vidi kao izvor volje svih individua koje su u njoj okupljene i čija se moć zajednički mora koristiti za savladavanje zajedničkih zadataka. U tom smislu forma i sadržaj države nisu propisani građanima nego su im predani na upravljanje. Kompetencija svih njih za rješavanje tog zadatka, koji ih se sviju tiče, izražena je u misli suvereniteta naroda.  To da sva državna vlast proizilazi iz naroda, ne znači da narod vlada i da sudjeluje pri donošenju i najmanje političke odluke, iako bi to odgovaralo osnovnoj ideji demokracije. Samo se na taj način moglo postići da građanin bude poslušan i da se pokorava svojim vlastitim zakonima, a da pritom ostane slobodan. Takav identitet vladara i onih kojima se vlada u pravom smislu riječi nije nikada ni postojao, iako su povijesne forme demokracije u antičkoj Grčkoj vezane za modele izravne demokracije, a Rousseau je samo takvu demokraciju priznavao kao ispravnu.

 

U otvorenom i pluralistički podijeljenom društvu, sa stalnim raspravama i zajedničkim djelovanjem jednakopravnih grupa koje stoje jedna nasuprot druge, opće i jednako pravo izbora jedini je zamislivi postupak za imenovanje zastupničkih tijela te za imenovanje osoba na vodeće funkcije države, način koji prihvacaju sve grupe i koji svima daje jednake šanse. Metoda općeg i jednakog izbora uvriježila se ne zato što se na taj način mogu izabrati najbolji ljudi koji će obavljati vodeće funkcije, nego zato što je to manje bolna metoda osiguranja socijalnog mira. Ta metoda svakom osigurava pravo da odlučuje u odlučivanju te  manjini daje šansu da u nekom kasnijem izboru postane većina. Takav izbor daje mogućnost da se konflikti, koji nastaju u društvu podijeljenom kroz razne interesne konflikte, riješe na nenasilan način, daje mogućnost postojanju vlade koja je u stanju donositi odluke unatoc unutarnjim sukobima te daje mogućnost da tu vladu prihvate sve skupine društva. Pravo općeg i jednakog izbora je najefektivniji način de se jedna politička zajednica objedini i učini sposobnom da pregovara i donosi odluke.  

Da bi se odgovorilo na zahtjeve koje postavlja forma demokratskog društva, ovo opće i jednako izborno pravo treba imati izvjesno osiguranje. Mora se ukinuti svaki pritisak na birača da svoj glas da ovom ili onom političkom pravcu, što znači da su politička propaganda i stavljanje birača pod bilo kakve utjecaje zabranjeni. Treba biti osigurana stvarna sloboda birača u njihovu odlučivanju. U tome je smisao tajnog glasovanja: dok je osigurano tajno glasovanje i dok ostaje nepoznato za koga je glasovao neki birač, ne može mu se ni nanijeti neka šteta zbog njegova opredjeljenja za ovu ili onu stranu.  Tek kad su ispunjeni svi navedeni uvjeti - koji u jednakom smislu vrijede i za pasivni izbor - dakle, i pravo i šansa za svakoga da preuzme izborne službe, tek tada se može govoriti o demokratskim izborima. Samo takvi izbori mogu osposobiti parlament da radi uime naroda. Samo ona vlast koja se zasniva na ovakvim slobodnim izborima, može imati demokratski legitimiranu vlast.