Povijesni izvori mogu biti pisani, materijalni, zvukovni, slikovni, usmeni i noviji. Pisani izvori odnose se na knjige, dokumente, pisma – ukratko, sve pisane oblike, materijalni na spomenike, građevine poput hramova ili crkava, zvukovni su nešto noviji i odnose se na snimke sa gramofonskih ploča, magnetofona i ostalih audio izvora, usmeni su priče koje su se generacijama prenosile s koljena na koljeno i zbog toga to je najmanje vjerodostojan povijesni izvor. Na kraju, tu su noviji povijesni izvori koji se odnose na govore, emisije, dokumentarne filmove…