Naziv za dva glavna magistrata u antičkom Rimu, vjerojatno nastao sa isključenjem kraljeva 510. godine prije Krista, a etabliran je u ranom 4. stoljeću prije Krista. Konzuli su vodili vojsku, imali kontrolu nad državnom blagajnom i moć odlučivanja. U početku su konzulima mogli postati samo patriciji, no od 367. godine prije Krista, to pravo su dobili i plebejci. Konzul nije mogao postati netko tko nije imao odgovarajuće političko iskustvo ili je bio mlađi od četrdeset godina. Za vrijeme carstva, titula konzula je zadržana, no imala je samo ceremonijalnu funkciju.