Egejska ili kretsko – mikenska kultura, naziv za kulturu otoka i obale na području Egejskog mora u III i II tisućljeću. Postojanje civilizacije dokazano je arheološkim iskapanjima osobito u Troji, Mikeni, Tirintu te na Kreti. Na Kreti i Troji može se pratiti razvoj egejske kulture. Unutar tog prostora razlikuje se nekoliko kultura zapadnomaloazijska, cikladska, minojska (kretska) i heladsko-mikenska.

Cikladska kultura pokazuje naručita obilježja samo u najstarijoj fazi, za koju su značajne mramorne ženske figure.U kasnijim fazama cikladska kultura je prvo pod utjecam minojske te kasnije mikenske kulture.
Zapadnomaloazijska kultura pokazuje osebujne oblike, tom periodu pripadaju prvo i drugo naselje u Troji, nalazište Yortan u Miziju i Tehrmi na otoku Lesbosu.

Minojska kultura je poznata s brojnih kretskih nalazišta. U minojskoj fazi izgrađuju se kretske palače u gradovima Knosos, Festos, Hagia Triada, Mallia. Keramika je na viskom stupnju, razvija se slikovno i linearno A i B pismo.

Heladsko-mikenska kultura, grade se tvrđave u Mikeni i Tirintu, grobovi s kupoloma (Atrejeva riznica).