Popravak i izrada mreža jedan je od najstarijih zanata, koji na žalost, izumire.

 

 

Akvatorij poluotoka Pelješca obiluje ribom. Ona se većinom lovi mrežom, a ipak se samo dva čovjeka na cijelom Pelješcu bave popravkom i izradom novih mreža. Jedan je od njih 72-godišnji Pero Maškarić iz Osobjave.

 

ZVRK: Kako ste naučili plesti mreže?
Pero: Život me naučio. Morao sam prehraniti obitelj. Nekad je u Osobjavi živjelo oko 500 ljudi (danas ih je samo 35), a ribarenje je bilo glavni izvor prihoda pa je i posla bilo puno.

 
ZVRK: Može li se od izrade i popravaka mreža živjeti?
Pero: Teško. Nekad se moglo dosta zaraditi. Ja sam uspio svojoj djeci osigurati školovanje. Danas ljudi ribu pretežno love iz užitka, tako da
se ovaj posao smatra hobijem, iako se nešto i zaradi.

ZVRK: Je li vaš posao težak?
Pero: Kada se nešto radi s ljubavlju, ništa nije teško i nemoguće. Za ovaj posao treba imati vremena i biti staložen. Ako pogriješim samo na jednom mjestu, sve moram raditi iz početka.

 

ZVRK: Koji alat upotrebljavate?
Pero: Posebnu iglu za pletenje mreža, ribarski konac i malu britvicu.

ZVRK: Što je još potrebno za novu mrežu?
Pero: Dva konopa: olovni i pluteni. Kad se gotova mreža baci u more, olovni konop zbog težine pada na dno, a pluteni pliva po površini.
 

ZVRK: Za ovaj posao treba imati i dobar vid.
Pero: Svakako. Oči me dobro služe, pa u šali kažem da mogu na kilometar prepoznati dobru djevojku, iako naočale ne nosim. Imam 72 godine i nikada nisam bio kod liječnika. Mislim da tome dosta pridonosi život uz more.

 

ZVRK: Koliko vam vremena treba da spletete mrežu?
Pero: Da bi se napravila nova mreža, treba napraviti 40-50 tisuća čvorova, za što mi trebaju dva dana. Ako me netko naljuti (obično je to moja supruga), mreža je gotova za samo jedan dan.

ZVRK: Koliko su mreže obično dugačke?
Pero: Najmanje 25 metara, a najduže mogu biti duge od 250 do 300 metara.

ZVRK: Koje sve vrste mreža popravljate i izrađujete?
Pero: Popunice, gavunare, listarice, prostrice i stajaćice. Tako ih zovemo na Pelješcu, a u ribarskom pravilniku  imaju druga imena.

 

ZVRK: Osim mreža, izrađujete li još 1 kakav ribarski pribor?
Pero: Uglavnom parangale. Parangal se sastoji od 150 do 200 udica i u prvom je redu namijenjen lovu na  morsku divljač: raže, ugore, morske golubove i dr.

ZVRK: Možete li nam ispričati kakvu anegdotu?
Pero: Kada mi netko donese mrežu na krpanje, zajedno tražimo gdje je rupa pa se katkad dogodi da se obojica u mrežu zapletemo. Tada se našalim kako je uhvaćen najveći komad ribe, ali sa dvije noge.

 

To je vrlo kompliciran posao, a nauči ga se radeći ga. Većina ga mladih izbjegava, jer dovoljna je samo jedna mala pogreška pa da se
sve mora raditi iz početka.

KOJE SU OSOBINE VAŽNE ZA OVAJ POSAO?
Upornost i staloženost.

ČIME SE KORISTITE U RADU?
Ribarskom iglicom, ribarskim koncem (koji je označen brojevima od 0 do 5 puta 5) i malom britvom.

ZAŠTO JE LIJEPO PRAVITI MREŽE?
Kao i u svakom poslu, čovjek osjeća zadovoljstvo kad napravi nešto novo i korisno. A kada se još u mrežu ulovi i dobar komad ribe, zadovoljstvu nema kraja.

ŠTO JE U TOM POSLU TEŠKO?
Ponekad se zbog brzine pogriješi. Tada treba raditi sve iz početka, što nije lako.

MOŽE LI GA SE RADITI CIJELI ŽIVOT?
Može.