Zanimljivo je, ali i vrlo zahtjevno i odgovorno raditi kao laborant. Uto nas je uvjerila gospođa Zora Jonić, medicinsko-laboratorijski inženjer, zaposlena u Zavodu za javno zdravstvo u Splitu.

 

ZVRK: Čime se bavi laborant?
Gđa. Zora: Analizira uzorke krvi, punktata*, urina, likvora* i sl., da bi se ustanovilo ima li u njima uzročnika određenih bolesti.

ZVRK: Što zapravo uzrokuje bolesti?
Gđa. Zora: Obično su to virusi ili bakterije. No nisu svi virusi i bakterije štetni. S nekima živimo cijeli život, a ne stvaraju nam nikakve probleme. Takve mikroorganizme ima svatko od nas, npr. u nosu.

ZVRK: Potkrade li se pokatkad pogreška u tumačenju nalaza ili se dogodi da netko dobije tuđi nalaz?
Gđa. Zora: Pogreške su uvijek moguće, ali se, naravno, trudimo da ih bude što manje. Tu je vrlo važan timski rad. Rezultati laboratorijskih pretraga prođu kroz nekoliko ruku prije nego što dođu do pacijenta. Svaki se nalaz pozorno pregleda i ako tko naiđe na nešto nelogično, nalaz vraća. Laborant treba biti u svakom trenutku usredotočen na posao koji radi, jer pogreška može stvoriti puno problema zdravim ljudima, a odgoditi liječenje bolesnih.

 

ZVRK: Kakvi se mikroskopi upotrebljavaju u laboratoriju?
Gđa. Zora: Tu su najprije obični mikroskopi, oni kojima se samo promatra pod uvećanjem, ali koristimo se i fluorescentnim. Njima promatramo posebno označene uzorke. Kad se pogleda kroz okular tog mikroskopa, primjećuje se svjetlucanje, koje jednom može značiti prisutnost, a drugi put odsutnost uzročnika bolesti.

ZVRK: Kako se uzorci centrifugiraju?

Gđa. Zora: Centrifugira se u posebnom stroju. Odvaja se tekući od krutog dijela uzorka. Na primjer, krv razdvajamo na kruti dio, sediment, i tekući dio, takozvani krvni serum. Serumima se bavi znanstvena disciplina koja se zove serologija, a proučavanjem krvi hematologija.

 

ZVRK: Šalju li se svi uzorci na sve moguće analize?
Gđa. Zora: Ne, to bi bilo preskupo. Tu se pokazuje iskustvo laboranta. Iskusan laborant već na temelju izgleda uzorka ili rezultata prvih nalaza zna kako dalje postupati i u kojem smjeru nastaviti analizu.

ZVRK: Kako se laboranti štite da ne dobiju neku bolest?
Gđa. Zora: Ja volim reći: beskrajnim pranjem ruku. Naravno, tu su i zaštitne maske, rukavice, naočale, ali osobna je higijena najvažnija. To poručujem i vašim malim čitateljima.

 

Koje osobine laborant mora imati?
Mora imati puno stručnog znanja, biti precizan, točan, brz i, stoje nadasve važno, savjestan.

 

Čime se koristi u radu?
U laboratoriju ima puno pomagala, od epruveta i tzv. Petrijevih posudica do mikroskopa, aparata za centrifugiranje (koji nema veze sa strojem za pranje odjeće) i mnogih drugih uređaja. Tu su, na žalost, i svima omražene igle. No nadajmo se da će se uskoro pronaći manje neugodan način vađenja krvi.

 

Kakvu radnu odjeću nosi?
Obvezatno bijele kute, slične onima kakve nose liječnici.

 

Zašto je lijepo biti laborant?
Lijepo je cijeli život pomagati ljudima da ozdrave. A svako dijete zna koliko rad u laboratoriju, s epruvetama i raznim preparatima, može biti zanimljiv.

 

Što je u tom poslu teško?
Preparati s kojima se radi znaju neugodno mirisati. Na to se jednostavno treba naviknuti. Pokatkad je naporno raditi s bolesnim ljudima koji bi htjeli odmah ozdraviti. No svi smo slični kad smo bolesni.

 

Može li se taj posao raditi cijeli život?
Može.

 

punktat - tekućina izvučena iz nekog organa zahvatom koji zovemo punkcija
likvor - tekućina iz leđne moždine

Kako postati laborant?
Treba završiti srednju zdravstvenu školu, usmjerenje laboratorijski tehničar. Dalje se stručno može usavršavati na višoj školi ili fakultetu, ali u srednjoj se školi stječu osnovna znanja.