Nisu samo ptice svjetske putnice. U potrazi za toplijim morima ili radi podmlatka neke ribe preplivat će pola svijeta. Većini će to biti prvo i posljednje putovanje.

 

Kao i među svim drugim živim bićima i među ribama ima vrsta koje više vole topliju klimu.

 

Kamo idu srdele
 

Budući da od ribe žive, ribari najbolje znaju gdje one najviše vole boraviti. Tako znaju da jata srdela i tuna dolaze u blizinu obale samo u toplije doba godine. Tuna zimu provodi u toplijim morima, a radi hrane ili mriješćenja* kreće u seobu preko oceana.

Ipak najpoznatije su i najzagonetnije seobe lososa i jegulja. Te ribe prevaljuju tisuće kilometara na putu iz mora u rijeke i potoke ili obratno.

 

 

Odrasli losos živi u ledenim vodama Atlantskog i Tihog oceana, ali na svijet dolazi u hladnim rijekama i potocima Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Dok žive u moru, lososi se hrane drugim ribama i rakovima, a krajem ljeta se radi mriješćenja sele u rijeke u kojima su se izlegli. Svaki losos točno pamti okus vode u rodnoj rijeci i nepogrešivo pronalazi mjesto svoga rođenja. Nagon povratka u njega je toliko snažan da ga ne mogu zaustaviti ni slapovi. Da bi stigao na cilj, uporno će skakati i po nekoliko metara uvis, sve dok slap ne preskoči.

 

Borba za potomstvo
 

Kad konačno stigne do mjesta gdje su se mrijestili njegovi roditelji, mužjak neko vrijeme miruje, a onda se počinje mijenjati - leđa mu se grbe, gornja čeljust savije, a zubi izrastu toliko da mu zatvore usta pa se više ne može hraniti.

Sada je spreman za bespoštednu borbu sa suparnicima oko prava na podmladak. Pobjednik stječe pravo na udubinu u šljunku u koju ženka polaže jaja, a mužjak mliječ.

 

Većina lososa odmah nakon mriješćenja ugine. Neki pak stradaju na povratku u more, a nemalo ih završi kao plijen grabežljivaca. Iz ikre* se u proljeće izlegu mladi. Kad odrastu, spuštaju se rijekom u more, gdje žive tri do pet godina, da bi se potom baš, kao i njihovi roditelji, pod utjecajem snažnog nagona vratili na mjesto rođenja.

 

 

Jedna od neobičnijih riba svakako je jegulja. To zmijoliko stvorenje veći dio života provede u slatkoj vodi, ali kada dođe vrijeme mriješćenja, seli se iz europskih i sjevernoameričkih rijeka u tisuće kilometara udaljeno Sargaško more* u Atlantskom oceanu. Ondje u velikim dubinama polaže ikru i nakon toga ugiba. Kada se izlegu, jegulje su prozirne i nalikuju listovima. Postupno se dižu prema površini, a nakon 3 godine, nošene morskim strujama, kreću na put prema rijekama.

 

Kada stignu do ušća, preobražavaju se u odrasle jegulje - tijelo im se izduži, narastu im peraje i ljuske. Ženke nastavljaju putovanje rijekom, a mužjaci ostaju na ušću. Putujući uzvodno, i one kao i lososi svladavaju brojne prepreke, ali ne da bi se mrijestile, već da bi u rijeci živjele. Noću se hrane puževima, ličinkama kukaca i malim ribama, a danju miruju zakopane u pijesku ili između stijena. Nakon petnaest godina vraćaju se u more. Kako bi stigla do njega, jegulja čak, ako mora, puže po tlu poput zmije, ali samo u kišnim noćima kada joj blato olakšava kretanje. 

 

* Ikra - riblja mrijest (riblja jajašca)
* Mriješćenje - razmnožavanje riba. Ženke u vodu izbacuju tisuće jajašaca (ikra), na koja mužjak ispusti sjeme (mliječ) i tako ih oplodi. Iz oplođenih jajašaca razvijaju se mlade ribe (mlađ).
* Sargaško more - more usred Atlantskog oceana, okruženo morskim strujama. Tu je voda mirna, a velik dio površine pokriva sargasum - alga smeđe boje koja pluta u vodi.

 

Učimo latinski
Tuna - latinski: Thynnus thynnus
Losos - latinski: Salmo salar
Jegulja - latinski: Anguilla vulgaris