U povodu Svjetskog dana zdravlja 7. travnja evo jedne poruke: jedite zdravu hranu, onu koja nije onečišćena pesticidima i herbicidima, koja je uzgojena u čistoj prirodi, daleko od prometnica i gradova. Takve namirnice ne izgledaju uvijek osobito lijepo, ali su zato zdrave.

 

 

Životinje i ljudi nemaju sposobnost da hranu sami stvaraju ‒ zato moraju jesti.
Biljojedi se hrane biljkama ili nekim njihovim dijelovima.

 

Iz vode i mineralnih tvari u tlu zelene biljke, uz pomoć sunca, same stvaraju hranu.

 

Kada biljke i životinje uginu, njima se hrane razgradivači (različite gljive, kukci, ličinke). Oni razgrađuju uginule organizme na mineralne tvari potrebne biljkama za hranu, ali i otpadne tvari koje biljojedi i mesojedi iz sebe izbacuju pošto su hranu probavili. Tako se zatvara hranidbeni lanac.

 

Mesojedi se ne hrane biljkama, već drugim životinjama. Samo u iznimnim prilikama mesojedi jedu članove iste vrste (vuk vuka ili lav lava). Takva se pojava zove kanibalizam. Na taj način vrsta preživljava duža razdoblja gladi. Neke životinje jedu i biljke i druge životinje. Njih zovemo svejedi. I čovjek je svejed.

 

Hranidbeni lanac ujedinjuje sva živa bića. Svaka je karika, svaka biljka i životinja, u njemu važna ‒ ima svoju ulogu. Međutim, razvoj ljudske vrste i moderne tehnologije počeo je ugrožavati tu ravnotežu. Naime, sve što jedan član hranidbenog lanca u sebe unosi, uključujući različite otrove,  čak i neke bolesti, prenosi se na sljedećeg člana. Kako čovjek onečišćuje okolinu, tako u hranidbeni lanac unosi sve više otrovnih tvari, pa truje biljke i životinje, a na kraju i sebe, jer i on je jedna karika u tom lancu.

 

Da bi se povećali prinosi, u novije se vrijeme u uzgoju biljaka upotrebljavaju pesticidi i herbicidi, kemikalije koje uništavaju nametnike i korov. No to su ujedno otrovi, koji se ne mogu posve isprati s biljke pa ih, jedući povrće i voće, unosimo u organizam. Nesavjesni proizvođači upotrebljavaju ih u količinama koje mogu ozbiljno narušiti zdravlje. I automobilski ispušni plinovi sadrže olovo i druge tvari koje mogu uzrokovati rak, a talože se na biljkama što rastu u blizini prometnica. Neki opasni otrovi mogu zabunom završiti u hrani. Tako je prije nekoliko godina u Japanu vrlo otrovna živa (jedna vrsta metala) dospjela u more. Ljudi koji su jeli ribu ulovljenu na tom području otrovali su se, a mnogi su i umrli. Bilo je to masovno trovanje. Najbolji način da se spriječe takvi nesretni slučajevi jest redovita kontrola hrane prije nego što stigne u trgovine i na tržnice. Takva se ispitivanja obavljaju u posebnim laboratorijima. Svi proizvodi u kojima se nađe bilo kakva tvar štetna za zdravlje povlače se iz prodaje.

 

Najnovije znanstveno otkriće jest genetski inženjering. On se primjenjuje i u proizvodnji hrane. Geni su sitna tjelešca koja su u svakom organizmu i određuju njegova svojstva: o njima ovisi hoće li nečije oči biti plave ili zelene, životinjsko krzno gušće ili rjeđe, zrno pšenice veće ili manje i sl. Čovjek je otkrio način da kombinira različite gene, kako bi dobio biljku onih svojstava koja njemu najbolje odgovaraju. Tako je stvorio rajčicu koja ranije zrije i ima ljepšu crvenu boju, pšenicu koja ima kraću, čvršću stabljiku i veća zrna. Međutim, taj je postupak umjetan, neprirodan ‒ čovjek "popravlja" prirodu sebi u korist, a ne zna hoće li zbog toga u budućnosti morati snositi posljedice. U Americi su već zabilježene jake alergijske reakcije na hranu proizvedenu genetskim inženjeringom.

 

U povodu Svjetskoga dana zdravlja evo jedne poruke: jedite zdravu hranu, onu koja nije onečišćena pesticidima i herbicidima, koja je uzgojena u čistoj prirodi, daleko od prometnica i gradova. Takve namirnice ne izgledaju uvijek osobito lijepo, ali su zato zdrave.

Pripremila: Mirna Kraš