U svakom hranu u starodrevnom Egiptu od faraona se očekivalo da izvršava dužnosti najvišega svećenika, međutim, njegovo je mjesto obično preuzeo glavni svećenik. U velikim hramovima, poput Karnaka u Tebi, koji je posvećen Amunu Reu, kralju bogova, glavni je svećenik imao veliku moć, te je kontrolirao bogatstvo u hramu i velike zemlje u vlasništvu hrama.

 

Ured glavnoga svećenika (vrhovnog svećenika) ostajao bi u vlasništvu čitave generacije iste obitelji sve dok faraon ne bi promijenio mišljenje i ustoličio novoga svećenika. Svećenici su imali nazive koji su označavali njihovu moć, tj. mogli su se zvati «božje sluge», s dodanim imenom, «prvi», «drugi», «treći» itd., ovisno o hijerarhiji. Svećenici nižega ranga mogli su se imenovati «čisti» ili «božanski očevi», a njihova odgovornost sastojala se je od toga da su održavali hramove čistim. Njihova druga uloga je da su vodili administrativne zapise.