Hrvatsko kraljevstvo je zbog međusobnih sukoba Držislavovih sinova jako oslabilo. Kralj Stjepan I. započeo je s obnovom koju je uspješno dovršio njegov sin Petar Krešimir IV., jedan od najslavnijih hrvatskih vladara, koji je obnovio snagu starog kraljevstva i ostvario snažno jedinstvo hrvatske države. Njegova je vladavina započela 1058. godine.
Bizant, koji je tada ratovao u Aziji s Turcima-Seldžucima, a u južnoj Italiji s Normanima, ustupio je kralju Krešimiru IV. dalmatinske gradove i otoke. Petar Krešimir IV. tada nije uzeo naslov carskog prokonzula ili eparha te je tako tim lukavim diplomatskim potezom ostvario stoljetni san hrvatskih vladara da spoje dalmatinske gradove i otoke s hrvatskom državom. Da bi čvršće vezao dalmatinske gradove za svoju državu, kralj Krešimir IV. ostavio je samostalnost gradskim upravama i obvezao se zasebnim ispravama da će im poštovati slobodu i stara prava kako ih je prije zatekao.
Gradski su prihodi jačali Krešimirovu vlast koju je on još više učvršćivao poticanjem razvoja hrvatskih gradova Biograda, Karina, Skradina, Šibenika i Nina te osnivanjem brojnih samostana i darivanjem zemljišnih posjeda Crkvi. Na svim tim velikim promjenama kojima mu je državne granice "svemogući Bog proširio na kopnu i moru", odlučio se kralj Petar Krešimir IV. zahvaliti u Ninu 1069. g. darovanjem otoka Mauna samostanu sv. Krševana u Zadru.
Budući da Petar Krešimir IV. nije imao sina nego kćer Nedu i budući da mu braća nisu bila više živa, naslijedio ga je kralj Dmitar Zvonimir.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr