Nakon što je Zdeslav uz pomoć Bizanta protjerao Domagojeve sinove i tako postao pravi bizantski igrač, razočarani i nezadovoljni hrvatski narod odlučuje 879. godine kneza Zdeslava srušiti s prijestolja te dovesti kneza Branimira. Zato se knez Branimir odmah odlučno odijelio od Bizanta te je zajedno s ninskim biskupom Teodozijem poslao pismo papi Ivanu VIII., u kojem su mu obojica u svoje i u ime hrvatskog naroda izrazili odanost i povratak prijestolju svetoga Petra apostola. Zajedničko pismo kneza Branimira i biskupa Teodozija veoma je razveselilo papu.
Na blagdan Uzašašća Gospodnjega 21. svibnja 879. g. papa Ivan VIII. služio je svetu misu u kojoj je podigao ruke k nebu i blagoslovio Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju. Tom svetom misom papa Ivan VIII. priznao je nezavisnost hrvatske države, što je u to doba predstavljalo međunarodno priznanje. Tada je hrvatski narod zauvijek potvrdio vjernost katoličkoj crkvi i vjeru u Boga koji će im u kasnijim teškim i krvavim ratovima s Turcima dati snagu da postanu predziđem kršćanstva.
Mlečanima je smetala jaka i nezavisna Hrvatska pa su je pokušali ratom slomiti, ali su ih 887. godine Neretvani razbili u boju kod Makarske ubivši dužda Petra Candiana. Nakon tog poraza Mlečani su morali plaćati godišnji danak Hrvatima i Neretvanima za slobodnu plovidbu i trgovinu. "Danak mira" plaćali su i dalmatinski gradovi i otoci, a Hrvatska se snažno razvijala u miru i dobrim susjedskim odnosima.
Jaka Hrvatska je pružila utočište Metodovim učenicima koji su bili protjerani iz Moravske. Otada se u crkvama Dalmatinske Hrvatske pored latinskog jezika širio slavenski crkveni jezik i slavensko pismo glagoljica. Tako su Metodovi učenici utjecali na razvoj hrvatske narodne kulture, osobito u krajevima zapadne Hrvatske. Na gredi iz Šopota kod Benkovca zabilježen je latinskim jezikom "BRANIMIR", najstariji spomen hrvatskog imena u narodnom obliku.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr