Arhitektonski izraz za ravnu ploču koja sjedi na kapitelu klasičnog stuba te čini njegov najviši element. Uloga abakusa je da stvori veću površinu za arhitrav ili luk koji treba nositi.

Abrazivnost, abrazija, abrazivan – abrazija je uklanjanje površine trljanjem ili brušenjem. Na taj način možemo oblikovati forme od krutih materijala. Abraziv je bilo koja tvar koja uklanja površinu ako abraziv trljamo o nju. Abrazivi su dostupni u više formi (oblika), uključujući praškove, papire, kotače ili diskove, četke, remene i puno drugih, a svaki ima posebnu namjenu. Brusni papir na primjer ima abrazivnu površinu kojom možemo istrošiti (otkloniti) površine ili izgladiti gruba mjesta.

Ravnoteža (balans) - Matematički rečeno, ravnoteža označava jednak (uravnotežen) odnos lijeve i desne strane znaka jednakosti. Vidimo da količina brojeva s lijeve i s desne strane nije jednaka, ali odnosi su zadržani.Prema količinama vrijednosti s obje strane ravnotežu dijelimo na: 1) simetričnu ravnotežu, 2) asimetričnu ravnotežu. U likovnom izražavanju poznajemo još i  3) optičku ravnotežu. Simetrična ravnoteža: Simetriju poznajemo iz geometrije.

 

Za simetriju su nam potrebna najmanje dva oblika koji zadržavaju udaljenosti među točkama.. Ako kao primjer uzmemo dva geometrijska lika, trokuta, vidimo da su moguće tri vrste simetrične ravnoteže, ovisno kako preslikavamo lik s jedne strane na drugu: a) zrcalna simetrija, b) translacija, c) rotacija. Simetrične kompozicije djeluju statično, smireno i dostojanstveno. Asimetrična ravnoteža : Asimetrija nastaje upotrebom elemenata nejednake veličine i težine.

 

Optička ravnoteža: Optička se ravnoteža može gledati samo vizualno, ne i matematički ili fizikalno. Određena je psihološkim dojmovima koje stvara djelovanje pojedinih likovnih elemenata, ovisno o obliku, boji i njihovom mjestu na plohi.

Balustrada – ograda, gdje je gornji i donji dio spojen nizom stupova (balustera), obično se nalazi na ogradama balkona, terasa ili stepenica.

Kamera je uređaj koji se koristi za snimanje fotografija, pojedinačno ili sekvencijalno, sa zvukom ili bez zvuka, kao sa video-kamerama. Kamera koja snima pojedinačne slike je fotografski aparat, za razliku od video-kamere. Ime je dobila od latinskog izraza camera obscura, tamna komora, ranog mehanizma za projekciju slika, u kojem je cijela prostorija imala funkciju sadašnjeg modernog fotografskog aparata. Kamere mogu raditi sa vidljivim spektrom svjetlosti ili ostalim dijelovima elektromagnetnog spektra.

Prve skice camere obscure skicirao je i opisao još 1500. godine Leonardo da Vinci. To je bila primitivna kutija od dasaka s rupicom na jednoj strani, a unutar kutije (sanduka) nalazila se svijeća koja je isijavala svijetlo kroz rupicu, te ako se ispred nje stavio neki predmet, mogla se na zidu pratiti projekcija tog predmeta.

Nizozemska umjetnost (dutch art) - Haaška slikarska škola nikada nije imala karakter klasične škole i nikada nije bila ustanova, nego je riječ o nekolicini umjetnika koji su zajednički preobrazili nekoliko segmenata slikarstva unutar korpusa umjetnosti druge polovice 19. stoljeća i nekoliko prvih godina dvadesetog. »Pejzažno slikarstvo nalazi se pred velikim promjenama«, napisao je kritičar »Gazette des Beaux–Arts« u Beču 1873. u povodu Svjetske izložbe, osvrćući se na nizozemsku umjetnost.

 

Što je u tim slikama, nastalim u potpuno nevinu okolišu, izgledalo novo? Izlazak iz slikarskih atelijera, odlazak u prirodu, slikanje najobičnijih prizora poput stada krava, neke žanr–scene ili vedute gradića kao što su Haarlem, Emmen ili Scheveningen, rezultirao je prikazom, ne onakvim kakav on jest, nego onakvim kakva ga umjetnik taj čas vidi i doživljava. Uporaba široke palete boja, atipični i kontraklasični rukopis te, raznorodna tematika postaju slobodni umjetnikov izbor. Profiliranje takva slikarstva nije ostalo nezapaženo i drugdje. Odbacivanje romantičarskih i idealističkih pristupa slikarstvu također je jedno od obilježja haaškoga kruga, kruga iz kojega su ponikli i na njega se naslanjali veliki Vincent Van Gogh i Piet Mondrian.

Donacija je darivanje u svrhu potpore nekom cilju. Donacija ima različite oblike uključujući novčanu pomoć, pomoć u hrani, smještaju itd., bilo novim ili korištenim stvarima. Donacija je bespovratni prijenos sredstava u svrhu darivanja.

Umjetnost Etruščana bila je pod utjecajem Grka i Istoka. Mnogi njihovi motivi istočnjačkog su porijekla. Oni su svakako imali s Orjentom živih trgovačkih veza. Moguće da je ovo potvrda Herodotove tvrdnje da su oni porijeklom iz Lidije, to jest drevni Tirenci.

Najpoznatiji gradovi etruščanske umjetnosti bili su Caere (Cerveteri), Tarquinii, Vulci i Veii (Veio). Zahvaljujući rudnom bogatstvu i svojoj stručnosti u obradi bronce i zlata u Etruriji su bile uobičajene brončane skulpture, ističe se portret Brutusa, sada u 'Palazzo dei Conservatori’ u Rimu i Orator u ‘Museo Archeologico’ u Firenci. Radovi u zlatu spadaju u najljepše u starom svijetu. Mnoge etruščanske skulpture izvedene su i u glini. Etruščani su gajili kult mrtvih i stvorili visoko-razvijenu sepulkralnu umjetnost. Glineni sarkofazi i urne modelirane su s velikom vještinom. Poklopci sarkofaga često predstavljaju jednu figuru ili par položen na ležaljki. Etruščani su napose bili poznati po svojoj crnoj ‘bucchero’-lončariji, i bijahu eksperti na lončarskom kolu. Na njihovim grobnim freskama učestalo se prikazuju scene iz dnevnog života kao bankete i festivale. One su striktno dvodimenzionalne (kao u Egiptu), i ukrašene motivima lišća i cvijeća

Podrijetlo Etruščana u povijesnom, kulturnom i umjetničkom pogledu, stručnjaci vežu za Malu Aziju i stari Bliski Istok. Zna se, po mišljenju arheologa, da je procvat etrurske civilizacije počeo približno 700. pr. Kr. Sačuvani su mnogi spomenici etrurske civilizacije po kojima se vidi da je ona bila slična grčkoj civilizaciji u vrijeme arhajskoga perioda.

Etrurska kultura se razvijala na području današnje centralne Italije od 9. do 3 st. pr. Kr. kada Etrurski gradovi padaju pod vlast Rima koji preuzima i razvija ovu kulturu. U okviru antičke umjetnosti etrurska tvori zasebnu i osebujnu grupu, iako se uvelike oslanja na grčke izvore (osobito u slikarstvu i keramici, preko uvezenih predmeta iz grčkih kolonija na jugu Italije).

Etrurska arhitektura će kasnije presudno utjecati na razvoj rimske, ali malo se sačuvalo arhitektonskih spomenika, uglavnom gradska vrata i zidine (Perugia, Volterra) i ostaci tzv. tuskanskih hramova. Etrurski hram je na visokom postolju s trodijelnom celom, u skladu s kultom koji je srodna božanstva povezivao u trijadu, što pokazuju ostaci hramova u Faleriji i Orvietu.

Najznačajniji primjeri ove kulture je tzv. sepulkralna (grobna) arhitektura. Etrursko vjerovanje u zagrobni život je vjera da čovjek nastavlja živjeti na mjestu na kojem je pokopan, to vjerovanje utjecalo je na shvaćanje da je grob pravi i odgovarajući dom mrtvih. Oni najprije razvijaju grobnice kružnog tipa tzv. tumule iz 7. st. pr. Kr (Cerveteri, Volci). Tumuli su podzemni kružni grobovi izrađene od velikih komada kamena, natkriveni lažnom kupolom i pokriveni zemljom. Kasnije se razvija tip grobnica isklesanih u stijeni koje obavezno imaju centralnu prostoriju, a do njih se dolazi dugačkim hodnikom. Ti hodnici su presvođeni redovima kamena postavljenima tako da je svaki drugi više izbačen u prostor kako bi se oblikovala dva unutarnja nagiba. Poslije se grobne komore ugrađuju u stijene, katkad s arhitektonski izvedenom fasadom (Orvieto).

Iznutra su raskošno uređene (sarkofazi, zidne slike) i prepune bogatih priloga (posuđe, nakit, oružje, ukrasni i uporabni predmeti – posebno brončana ogledala).

Tumuli su dobili imena prema glavnim motivima njihovih zidnih slika, pronalazačima ili prema pučkim nazivima.

Značaj vjerovanja u zagrobni život pokazuje i izrada sarkofaga koji su sastavljeni od sanduka na kojima obavezno leži ispružena skulptura pokojnika. Na prednjoj strani sarkofaga najčešće se nalazi jako plitak reljef shvaćen kao crtež, a ne kao plastika unutrašnjosti grobova koje su Etruščani oslikavali. Zadatak tih crteža bio je ostvariti atmosferu sličnu domu u težnji da se od groba stvori okoliš u kojem je pokojnik živio.

Realističku figuralnu i ornamentalnu dekoraciju hramova radili su uglavnom u terakoti, koju su često oslikavali (Glava Hermesa iz Veija, mnogobrojni sarkofazi i stele), a postoje i iznimna djela u bronci (Kapitolijska vučica, Himera iz Arezza, Mars iz Todija itd.).

Najbolja su ostvarenja etrurske umjetnosti zidne slike u grobnim komorama. Najstarije potječu iz 6. st. pr. Kr., a najznačajnije su one iz grobova u Tarquiniji i Chiusiju. Na zidovima tumula se prikazuju gozbe sa sviračima i plesačima, jahači, lov i ribolov, pogrebne svečanosti i krajolici, te se na takav način pokušava oživjeti pokojnikov društveni život. Osim ovih motiva, prikazuju se i atletske igre, te nadmetanja jer se vjerovalo da će se na taj način dio snage koji je potreban za ove vještine prenijeti i na pokojnika.

Stilski ove slike slijede grčko slikarstvo, ali su izražene etrurske osobitosti: realizam, prirodnost u držanju i pokretima likova te prikazivanje krajolika. U doba helenizma tematika postaje ozbiljna, slikaju se prizori iz mitova o bogovima podzemlja i demona smrti. Etrurske zidne slike jedini su sačuvani spomenici monumentalnog antičkog slikarstva prije rimskog razdoblja.

Krajem 19. st. u Engleskoj se javlja ideja o povezivanju umjetnika i industrijske proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a uništili imitacije i kič. Spajanje "umjetnosti i obrta" pokrenuo je u Engleskoj William Morris (Arts and Crafts) već krajem 19. st., ali su njihovi proizvodi bili individualni i bogato dekorirani, dakle nisu bili u skladu s modernim nastojanjima. Jedna od struja u tom udruženju težila je standardizaciji (ujednačavanju) industrijskih proizvoda najbolje prilagođenih namjeni, te novim materijalima i tehnikama.

Futurizam je kulturni pokret nastao početkom 20. st. u Italiji, a stekao je poklonike i u drugim zemljama, naročito u Rusiji.

Svoje područje interesa i djelovanja futuristi nisu ograničili samo na književnost, slikarstvo i kiparstvo, nego su istraživali i druge vidove umjetnosti, kazalište, muziku, arhitekturu, ples, fotografiju, film, čak i gastronomiju, a domišljali su se i posve novima: godine 1921. objavljen je Manifest taktilizma, umjetnosti opipa.

Ideolog pokreta bio je Filippo Tommaso Marinetti. On je 1909. u francuskom dnevniku Le figaro objavio Manifest futurizma, koji proklamira načela futurizma: gnušanje spram prošlosti, naročito spram tradicionalne umjetnosti, te veličanje ljubavi prema brzini, tehnologiji, nasilju. Automobil, avion, industrijski grad postali su novi mitski toposi, jer su predstavljali trijumf tehnologije, čovjekova čeda, nad prirodom.

Marinettijeva polemičnost brzo je privukla Umberta Boccionija, Carla Carrà i Luigija Russola, mlade, ali već afirmirane slikare koji su htjeli proširiti te ideje na figurativne umjetnosti. Započela je prva faza futurizma. U godinama koje slijede, futurizam se sve jasnije profilirao, naročito u svojoj razlici spram kubizma. Također se profiliraju, i mijenjaju, i interesi i izričaji njegovih predstavnika: Severini naginje apstrakciji, Boccioni se približava simbolizmu, Russolo se posvećuje muzici.

Funk odnosno funky je ritam, u kojem ima veliko značenje sinkopa. Pojavio se krajem šestdesetih godina - izvođači kao James Brown i Funkadelic su bili pioniri funky žanra. Veliku ulogu igra bas gitara, koja svira jako komplicirane glazbene linije - dok gitara svira samo oštar ritam.

 

Zbog tog zaraznog ritma funky je postao i kamen temeljac disco glazbe, koja se pojavila nekoliko godina kasnije. Na početku su funky svirali crnci, a kasnije u osamdesetim godinama nastao je novi pravac funk rock i pojavile su se grupe poput Red Hot Chili Peppers i Jane's Addiction.

Prostorija, zgrada ili institucija gdje se izlažu slike i druga umjetnička djela, a često i prodaju.   Izraz dolazi od talijanske riječi galleria, koja dolazi iz srednjevjekovnog latinskog galeria, varijante riječi galilaea, što znači atrij crkve.

Bilo koji oblik ili forma koja ima više matematički nego organski dizajn. Geometrijski oblici obično su satavljeni od ravnih linija, ili oblika iz geometrije, kao krugovi, ovali, trokuti, četverokuti, pravokutnici, iostalih poligona, kao što su pentagoni, heksagoni, i td. Primjeri geometrijskih oblika uključuju i kugle, stošce, valjke, piramide, kocke i slične.

Hipostil (dvorana) – u arhitekturi, dvorana čiji je krov poduprijet stupovima, kao što je to bio slučaj kod egipatskih hramova.

Hungarian art (Umjetnost mađara) - Potaknuti revolucionarnim zbivanjima u Rusiji, mađarski umjetnici okupili su se oko Lajosa Kassaka, proleterskog pjesnika i najznačajnijeg organizatora umjetničkih pokreta desetih godina dvadesetog stoljeća. Okupljeni u aktivnu grupu angažirano su djelovali na društvene promjene u svojoj domovini. Svoj pokret, a zatim i časopis, nazvali su Magyar Aktivismus, mađarski aktivizam ili inicijalima MA, što odgovara kasnijem nazivu mađarska avangarda.

Iako su u početku odigrali ključnu medijsku ulogu u širenju novih ideja putem umjetničkog časopisa MA, revolucionarni pokret im je zamjerio suviše slobodan doživljaj ideje novoga društva te su bili prisiljeni napustiti zemlju.

U tipografiji, kosa slova. Prvi su puta upotrebljena 1506 godine od strane talijanskog dizajnera Aldus Manutius-a, koji je kosim slovima naglašavao određene dijelove teksta.

Islam je treća velika svjetska monoteistička religija. Podrijetlo vuče iz istog izvora kao i ostale dvije, judaizam i kršćanstvo. 'Islam' je arapska riječ, dolazi od korijena riječi koja znači ' predanje': islam je religija podređenja, pokornosti. Sljedbenici islama 'muslimani' su 'oni koji su se predali i podredili volji Boga (Alaha).

Islamski propisi dozvoljenih motiva u umjetnosti su slični onima tijekom ikonoklastičkog pokreta u vrijeme Bizantskog Carstva, koji je promicao ideju zabrane oslikavanja svetaca i proroka te njihova obožavanja. Zabranjeno je bilo i prikazivanje reprezentativnih slika budući da samo Bog može dati život. Umjetnost je uvijek bila promatrana u religijskom kontekstu, no u sekularnoj dekorativnoj umjetnosti, koja je uvelike ovisila o ortodoksnosti pojedinog vladara, to nije uvijek bio slučaj. Posljedica tih zabrana je bila da se, čak i pri prikazivanju figura ljudi i životinja, izbjegavalo korištenje ukrasnog okvira te, za razliku od europskih umjetnika, muslimanski umjetnici nisu razvili poznavanje anatomije, muskulature i perspektive. S druge pak strane, su ovakva ograničenja usmjerila umjetnike na općeprihvatljivi razvoj ukrasnih uzoraka, koji su bili temeljeni na geometrijskim oblicima, arapskom pismu i lističavim stiliziranim oblicima.

Drugi važni propis koji je uvjetovao razvoj islamskih dekorativnih umjetnosti bio je zabrana upotrebe skupocjenih materijala. Tako je, za razliku od drugih kultura u kojoj su prevladavali plemeniti metali, islamska umjetnost bila usmjerena na keramiku, ukrašavanje brončanih vaza, i rezbarije u drvetu.

Radovi koje je umjetnik napravio u svojoj mladosti.

Kod digitalne slike, poseban uređaj koji može primiti nekoliko optičkih diskova ili magnetnih traka istovremeno, čineči tako mogućim naizmjenično puštanje materijala.

(Lat. luna - mjesec) je arhitektonski element raščlanjenja zida. To je polukružno polje između ravnog nadvratnika (ili natprozornika) i luka iznad njega, a može biti otvoreno ili zatvoreno.

Elektro Luminiscentna (EL) rasvjeta je tehnologija osvjetljenja koja na principu efekta elektroluminiscencije inducira svjetlost. EL svjetlosne trake su debljine svega oko 1mm, a širine osvjetljenja 5mm/10mm/20mm. Dužina trake isto tako nije posebno ograničena osim napajanjem. Moguće je proizvesti i ostale širine, a i dimenzije prema potrebi. Boja svjetlosti je bijela, a može biti plava, crvena i zelena.

Makrame je od 60-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća bio popularan način izrade tapiserija i visećih košarica za cvijeće. Najjednostavnija i najtočnija definicija makramea kaže kako je to tehnika vezanja čvorova. U eri hipija vezali su se čak i dijelovi haljina i košulja od konca i špage, da bi zadnjih petnaestak godina ova tehnika bila gotovo zaboravljena.

U kršćanskoj tradiciji, Djevica Marija, često prikazana sa sinom, Isusom Kristom.

U suvremenoj pop umjetnosti, umjetničko ime američke pjevačice i glumice Louise Veronica Ciccone.

Vektorska grafika ili geometijsko oblikovanje (eng. Vector graphics, geometric modeling) je način prikazivanja slike pomoću geometrijskih oblika kao što su točke, crte, krivulje i poligoni, a koji su temeljeni na matematičkim jednadžbama.

U principu, vektorski oblici se puno lakše pamte nego zahtjevne rasterske (bitmap) slike. Skoro svi današnji računalni grafički prikazi pretvaraju vektorsku sliku u rasterski format. Rasterska slika je pohranjena u memoriju i sadrži podatke za svaki pojedini piksel neke slike. Pojam vektorska grafika je većinom upotrebljavan u kontekstu dvodimenzionalne računalne grafike. Skoro svako trodimenzionalno prikazivanje je izvršeno pomoću 2D vektorske tehnike (pomoću točaka, crta i poligona).