Njihove glave su sadržavale bijeli fosfor (P4) pomiješan sa ljepkom i oksidacijskim sredstvima (sredstva koja pomažu oksidaciju). Zbog uporabe bijelog fosfora ove šibice bile su otrovne i lako zapaljive te su zabranjene međunarodnom konvencijom iz 1906.
Glave "suvremenih" (sigurnih) šibica, uprkos raširenom vjerovanju, ne sadrže fosfor. Pri njihovoj proizvodnji drvce se prvo uranja u parafin (alkani sa velikim brojem C-atoma, C25H52), a zatim u smjesu kalij-klorata (KClO3) i nešto antimon-sulfida (Sb2S3). Za dodatnu sigurnost (da se drvce poslije uporabe ne bi ponovo zapalilo) drvce se natapa amonij-fosfatom ( (NH4)3PO4) i natrij-sulfatom (Na2SO4).
Na lijevoj i desnoj strani kutijice nalaze se slojevi za trenje u kojima ima malo crvenog fosfora (Pn) i staklenog praha (približno Na2O.CaO.6SiO2). Trenjem glave o stranicu kutijice otkida se i nešto fosfora, koji se pali pod utjecajem KClO3, a vatra se dalje prenosi na drvce.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr