Kod opisa jezgre neutron važne su tri od četiri osnovne sile u svemiru: jaka nuklearna sila, slaba nuklearna sila i Kulonova sila (gravitacija se kod opisa neutrona može zanemariti). Jaka nuklearna sila je sila koja djeluje između dva nukleona i ta sila drži jezgru na okupu unatoč odbojnoj sili pozitivno nabijenih protona. Slaba nuklearna sila podupire neke oblike radioaktivnosti i interakciju između čestica u atomu. Nuklearne sile su dobile naziv po tome što djeluju na razini atomske jezgre (nukleus), tj. domet tih sila je izuzetno mali. Na vrlo malim udaljenostima jaka nuklearna sila nadmašuje Kulonovu silu, ali na udaljenosti većoj od 2.5 fm Kulonova sila počinje prevladavati. Zbog tog efekta jaka nuklearna sila drži jezgru neutron na okupu, a Kulonova sila drži elektrone na putanjama oko jezgre atoma.

 

Vodik je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol H, atomski (redni) broj mu je 1.

Vodik je otkrio britanac Henry Cavendish 1766. godine i nazvao ga je "zapaljivim zrakom". Cavendish ga je dobio reakcijom cinka i klorovodične kiseline. Definirao je o kojem se plinu radi i dokazao da reakcijom vodika i kisika nastaje voda. Zbog toga svojstva Antoine Lavoisier ga 1783. naziva hidrogen, što prema grčkoj riječi znači "onaj koji stvara vodu" (hydor - voda, genesis - stvarati).

Nema određen položaj u periodnom sustavu, ima jedan valentni elektron kao alkalijski metali, a od njih se razlikuje mnogo većom energijom ionizacije, a nedostaje mu jedan elektron do stabilne elektronske konfiguracije, mogao bi se smatrati halogenim elementom, ali ima od njih manju elektronegativnost i afinitet prema elektronu, pa se zbog toga proučava zasebno.