Lade - Lado: poganska božica, kako se nekad vjerovalo

 

Običaj je bio osobito rasprostranjen u sjevernoj Hrvatskoj. Seoske su skupine ili cijeli zaseoci palili svoj krijes, bučno se veselili, pjevajući, pa i pucajući, negdje se plesalo i kolo.

U prošlom stoljeću Ivan Kukuljević Sakcinski zapisao je poznatu pjesmu koja se pjevala uz kriješ u okolici Križevaca, a počinje stihovima:

Lep nam Ivo kres nalaže,   

na ivanjsko navečerje.

(na ivanjsko navečerje=uvečer uoči Ivanja)

 

Običaj je bio da se preko vatre preskače. Negdje su se palila dva ili tri krijesa jedan uz drugi, između kojih su prolazile majke s malom djecom, kako bi bila zdrava. Drugi dan se zbog istoga razloga preko garišta tjerala stoka, a ugarci se stavljali na razna, mjesta po imanju, npr. na njive, u vrtove...

Običaj paljenja vatri uz Ivanje bio je poznat i ostalim Južnim i drugim Slavenima, ali i Romanima i Germanima.

U Slavoniji i Bosni bio je uz Ivanje također običaj da se nose baklje od suhoga granja i kore, što se zvalo lile, ljilji (u Slavoniji) i mašale (u Bosni).

 

Mijo Lončarić

(Iz arhive časopisa Zvrk)