Ana se silno raduje svaki put kad odlazi baki i djedu na selo. Ondje je uvijek jako zanimljivo, jer baka i djed imaju mnogo različitih životinja. Onih o kojima govore u školi. Osim toga, na selu joj nitko ne određuje čega će se igrati i gdje, kada će započeti i kada završiti s igrom. Ondje i ne stigne razmisliti o proteklom danu a već je obuzima san. U velikoj sobi miriše na jabuke i uvijek je hladno. Osim toga, baka joj svake večeri otpjeva lijepu pjesmu, a djed ispriča neobičnu priču. 

Ovaj put Anu su njezini seoski prijatelji pozvali da zajedno sudjeluju u pokladnoj ophodnji selom. Naravno, ne maskira se ona prvi put. Bila je Ana i u školskim maškarama. Čak je prošle godine njena vrtićka skupina plesala pod maskama na glavnoj pokladnoj svečanosti što se održavala na središnjem gradskom trgu. Ali proći kroz selo u povorci, gdje te svi mogu dobro promotriti, bez obzira na to je li ti sedam ili sedamdeset sedam godina – to je nešto posebno i za to se treba dobro pripremiti...

Dugo je razmišljala u što da se preodjene, a onda se sjeti:
 – Pa da, bit ću Pepeljuga! Barem neću morati izmišljati što ću s kosom...
Rečeno – učinjeno. U bakinu ormaru pronašla je nekoliko starih i zakrpanih komada odjeće. Lice je nagaravila čađom iz peći na drva. Čak je i zdjelu sa zrnevljem pripremila. Malo su se više djed i unučica pomučili s cipelicom, onom zlatnom, koju je Ana svakako željela pričvrstiti o rame. Za svaki slučaj, ako nekome ne bude jasno. Na sreću, mamina je stara salonka sasvim uvjerljivo izgledala omotana alufolijom... Doduše srebrnom... ali, nije važno, bitno je da bliješti!

Anina kreacija proglašena je najboljom među dječjim maškarama. A striček omotan slamom koji ju je cijelo vrijeme nosio na ramenima izabran je za najbolje maskiranog odraslog. Stoga im je pripala čast da zajedno potpale vatru pod fašničkom lutkom.

Anini baka i djed povedoše prikladnu pjesmu, praćeni sveopćim smijehom:

 TU ZA REPU, TU ZA LAN, TU ZA MASNO ZELJE,
 FAŠNIK SE JE OŽENIL, PEPELNICU ZARUČIL.
 PEPELNICA ZARUČNICA, FAŠNIK MLADOŽENJA!

 

Oganj lizne krpenog Fašnika napunjenog slamom. Plane vatra udvostručena! Živne promrzla svjetina na zubatu suncu. Otisnu im se pjesma s usana, u ritmu se zanjišu zabundana tijela! Poskoče noge, zavijore barjaci, zazuje zujalice, začegrtaju čegrtaljke, zaklepeću klepetaljke, zazveče lanci...

A sunce razbljeskuje, namiguje veseljacima pod sobom dok se Anina kosa sve više zlati gubeći prijašnju zagasitost.

Samo to još nitko ne zna, osim sunca i nas.