Grad koji je ime dobio po Svetom Jurju, kojega slavi 23. travnja, diči se i svojom Legendom o Picokima, kulturnom priredbom što se održava od 1968. godine i cvjetnim zaštitnicama − đurđicama po kojima je i nazvana nagrada “Đurđek” za najljepšu okućnicu, balkone i poslovne prostore

 

ĐURĐEVČANI VOLE SV. JURJA I ĐURĐICE

Osjećajući radost što žive okruženi cvijećem, voćem i svakovrsnim biljem ljudi su u njihovu počast nadijevali imena svojim mjestima. Zagrebačka je Trešnjevka ime dobila po trešnjama, a jedan je proljetni cvijet prelijepih bijelih glavica osvojio Đurđevac. Premda je to ponosno podravsko mjesto ime dobilo po Svetom Jurju, koji se slavi 23. travnja i negdje se u našim krajevima kaže Jurjevo, a negdje Đurđevo, nije zaboravio đurđice koje cvatu baš o Svetome Jurju. Ima ih u samom gradu i u bilogorskim šumarcima, a njima u počast ustanovljena je nagrada “Đurđek” što se već desetak godina dodjeljuje u tome mjestu za najljepše uređene okućnice, balkone i poslovne prostore. Poznata uzrečica Reci to cvijećem rijetko je gdje u nas tako zaživjela kao što je u Đurđevcu.

DOĐI NA ĐURĐEVEČKI CVETNI FESTIVAL

Čast svome zaštitniku, Svetome Jurju, Đurđevčani su  ove godine prvi put iskazali i cvjetnim festivalom nazvanim Đurđevečki cvetni festival. Tog su dana i torte bile cvjetne (u obliku suncokreta), cvijeće je raslo od papira, luščinje (kukuruzovine), a u hotelu Picok poglede su privlačile I neodoljive đurđice od šlaga. Osim za cvijeće Đurđevčani žive i za svoju Picokijadu na kojoj je središnji događaj Legendu o Picokima. Picokijada se održava od 1968. godine u spomen na junačku prošlost mjesta.

 

Prema legendi, radnja se događa u vrijeme napada turske vojske na đurđevačku utvrdu. Ulama-beg naišao je na žestok otpor đurđevačkih branitelja i odlučio se na dugotrajnu opsadu s izgladnjivanjem i branitelja i mještana. U okruženoj je tvrđavi hrane doista i nestalo i ostao je samo jedan pijetao, picok (pevčec, picek). Na prijedlog mudre starice pijetao je stavljen u top i ispaljen u turski tabor. Pomislivši kako Đurđevčani imaju hrane i za razbacivanje, Ulama-beg odustao je od opsade i kao svojevrsnu kletvu Đurđevčane je nazvao Picokima.

 

 

Đurđevački peski ostaci su jedine hrvatske pustinje. U istočnom su dijelu grada i još se nazivaju Krvavi peski i hrvatska Sahara. Tu su vidljivi oblici pješčanih dina, a sačuvani su i jedinstveni primjerci flore i faune, među ostalim i 300 vrsta leptira. Godine 1963. proglašeni su posebnim geografsko-botaničkim rezervatom. Na ostacima je pustinje đurđevačka gradska četvrt koja se naziva Peski.

 

Živiš li u mjestu koje je ime dobilo po voćkama, cvijeću ili po svecima napiši sastavak i pošalji ga na našu adresu. Najbolje čekaju nagrade. Sretno!