Moja obitelj je najbolja na svijetu. To smo tata, mama, brat Toni i ja.

Tata je, nažalost, dugo na brodu i jako mi nedostaje, ali se dobro zabavljamo kada je kod kuće.

Brat me stalno gnjavi, a onda me pita hoću li se igrati s njim. Kad nisam raspoložen, kažem: "Ne mogu! Sutra je ispit iz prirode i društva." Onda se pravim da učim, a zapravo se igram. On to ne vidi pa me pusti na miru, ali mama vidi pa zaprijeti kaznom. Znam da ona ne misli ozbiljno pa nisam zabrinut zbog posljedica.

Takva je moja obitelj. Loše crtamo, ponekad vičemo tako glasno da se trese cijela zgrada, ali se svi jako volimo i zato smo najbolji na svijetu.

Marko Jerčinović, 3.b
OŠ Nikola Tesla, Rijeka