Ove godine baš i nisam zaslužila neke darove, jer nisam bila baš dobra. Ljutila sam sve i svakoga, a ponajviše mamu i učiteljicu. Ako misliš da nisam zaslužila dar, ne moraš mi ništa donijeti; ako pak smatraš da ću se možda popraviti, donesi mi darove, ali, molim Te, za cijelu obitelj. Počnimo od tate:  Hm, hm...Što da njemu doneseš? Njemu donesi makar Simpa bonova od 100 kn, jer mu jedan traje najviše 3 dana. A  mami? Mami donesi, u svojim velikim saonicama, jedno ogromno ogledalo u kojem će uvijek, ali baš uvijek lijepo i šarmantno izgledati. Za moju dragu sekicu Andrijanu molim jedan mobić, bilo koji, a po mogućnosti Nokiju s igricom Zmijom.

I meni donesi mobitel Motorolu E550 ili društvenu igru Monopoli 2000.
Mom malom bratu Ivanu donesi ogromni žutoplavi kamion, u kojeg će spremati svoje neuredne i razbacane igračke.

Evo, završila sam pismo s bezbroj želja. Nadam se da Te neću previše istrošiti.

Puno Te volim, pozdravljam Te i za sve Ti zahvaljujem

Tvoja Iris Prug iz IV. razreda

 

Nek ti  je sretan dugi snježni put do svih nas!