Spuštala se tiha i tamna noć. U daljini se čuo huk sove. Kroz otvoren prozor osjetio sam miris kiše. Odjednom, u moju sobu dopirao je tračak blistave svjetlosti. Soba je oživjela. Osvrnuo sam se i vidio pračovjeka.

Bio je obučen u životinjsku kožu. Zgrabio me za ruku i povukao u ogromnu špilju. Uplašio sam se. Nudio mi je čudnu hranu za jelo: lišće, kosti... Sve mi se to gadilo. Kad je zaspao, iskoristio sam priliku i išuljao se van. Ugledao sam nepregledne livade po kojima su hodali dinosauri. Nigdje nije bilo niti jedne građevine. Sve je bilo zaraslo. Samo je potok koji je vijugao tim prostranstvom remetio mir. Pokušao sam pronaći put do kuće. Hodao sam kroz ogromne, guste neprohodne šume. S naporom sam se probijao. Odasvud je dopirao zaglušujući zvuk životinja i tutnjanje vulkana koji je izbacivao lavu i pepeo. Bio je pred erupcijom. Zemlja je podrhtavala. Bojao sam se. Nisam znao ni kud da krenem ni što da radim. Pitao sam se gdje sam se to našao. Zar će na ovom mjestu nastati moj grad? Našice!

Odjednom uz zaglušujuću buku s neba je pala ogromna usijana kugla. Znao sam da je to komet. Netaknuta priroda počela se raspadati. Svjetlost me zaslijepila. Nešto me počelo usisavati, nisam se mogao oduprijeti. Trgnuo sam se. Ulična rasvjeta se ugasila. Bio sam u svojoj sobi.