Gle, ja sam kaplja,
pala sam s mokrog stabla,
otišla na dugi put,
pa sam uzela i kaput.

Odjednom, vjetar zapuše kao lud
i odnese me na krivi put.
Sva tužna kaplja je bila,
da nije znala što bi učinila.

Pola puta je prešla ona, kako bi došla do Londona.
Za povratak je kasno bilo, što ju je još više rastužilo.

Ni ona sama put do Londona
nije znala,
gdje skrenuti, a gdje se
zaustaviti?!

Kad je na tabli vidjela ime
Londona,
od sreće je puknula ona.

U Londonu je nove prijatelje našla,

s njima se igrala,

nikada nije pljusnula
i jako, jako sretna bila.

Marko Konjević, 4.b
Matulji