Jednoga dana u moje selo je došla jedna vila koja se zvala Jesenka. Na stabla voćaka je stavila kruške, jabuke i šljive. Tada sam primijetila da umjesto kose ima šarenog lišća, a haljina joj je bila od grožđa. Oči su joj bile od kapi kiše. Ujutro kad sam se probudila vidjela sam mraz i kišu koja svira, a Jesenka je skladala glazbu. Uzela sam kišobran, otrčala van i zagrlila ju jer mi je puno toga dala.

Margareta Sinković, 2.a
OŠ Oroslavje