Ime mi je Bijelko. Oblak sam. U meni je mnogo vodenih kapi. Neprekidno plovim nebom i tako prođem cijelu Zemlju. U proljeće ispustim svoje vodene kapi koje se pretvore u toplu proljetnu kišu. Ona zalije sve cvijeće na livadi. Do ljeta se jako smanjim, pa gledam Sunce koje grije ljude na Zemlji. Kada dođe jesen, ponovno sam velik. Svaki čas bacim kišu na tlo. Zimi jako zahladi. Kad me vide, djeca se jako razvesele jer znaju da će moje vodene kapi postati nježne pahuljice snijega. I tako završim jednu godinu, a onda opet sve ispočetka.

Margareta Sinković, 2.a
OŠ Oroslavje