Zaspao sam i našao sam se u budućnosti. Ljudi su bili čudni.

Imali su velike uši i bili su jako mali. Taj grad se zvao Čudograd. U tom gradu su bili sami neboderi u kojima su živjeli ti čudni ljudi. Jeli su tabletice ujutro, popodne i navečer. Trgovine su bile ogromne, a u njima samo tabletice koje ti ljudi jedu. Škole su bile sićušne. Prijevozna sredstva su bila slična svemirskim brodovima. Bili su okrugli i jako brzi.

To mi je bilo veliko iskustvo i upoznavanje novog svijeta. Nažalost morao sam se vratiti.

Robert Karin, 3. r.