Zagorski brežuljci odjenuli su prekrasne bijele haljine poput najljepših vjenčanica. Danju nadaleko odjekuju dječji smijeh i vriska, jure saonice, a ponekad se vide i tragovi skija. Mi djeca mislimo da noću možda JANICA i IVICA prolaze tuda. I šume moga zavičaja zimi mijenjaju svoje haljine. One nisu više zelene i smeđe. Sada su bijele i sjajne poput zvijezda. Pružaju svoje nježne ruke na sve strane. A kada padne noć i mjesec dođe na vlast, moj zavičaj izgleda čudesno. Svi brežuljci, putovi, šume i domovi svjetlucaju i sjaje se kao najljepši biser.

Martin Ozmec, 4.a
OŠ Oroslavje