Atacama |
Južna je Amerika kontinent pun suprotnosti. Od neprohodnih brazilskih prašuma na sjeveru do čudesne Ognjene zemlje na krajnjem jugu, tu se susreće mnoštvo različitih naroda, kultura i običaja.
DJECA IZ PUSTINJE ATACAMA
GDJE KIŠA PADA – NIKADA
Još kao klinac čitao sam knjige i gledao emisije o indijanskim plemenima koja žive duboko u prašumama, slušao priče o neobičnim Patagoncima iz Ognjene zemlje, višim od dva metra, koji čak i zimi hodaju gotovo potpuno goli, divio se hrabrim osvajačima koji su uz rijeku La Platu tražili El Dorado i Zlatni Grad. Čuo sam i za Asteke i njihove tajanstvene hramove, ali nisam znao da je u Južnoj Americi i najsušni kraj na svijetu: pustinja Atacama. Ondje kiša pada - nikada! SLANA PUSTINJA
Čitav je taj kraj nekada davno, u prapovijesti, bio more, a kada se ono povuklo, ostala je golema slana, kameno-pjeskovita pustinja u kojoj gotovo da nema ni trunčice života. Još i danas se posvuda može vidjeti kristalna, stvrdnuta sol među kamenjem, a ima i čitavih jezera okamenjene soli. UTVRDE IZNAD RIJEKE
INDIJANCI SE NE VOLE FOTOGRAFIRATI
Usred te negostoljubive pustinje, u jednoj dolini uz rijeku, još i dan-danas stoji malo indijansko selo po imenu San Pedro. Tu žive potomci prastarih indijanskih plemena, koja su nekada davno živjela u pustinji. Oni još uvijek pokušavaju sačuvati tradiciju, svoje običaje i vjerovanja. Jedno od tih vjerovanja jest da će izgubiti dušu budu li se fotografirali. SVEMIRCI I KROV OD KATUSA
Usred sela nalazi se crkva stara najmanje 500 godina. Zanimljivo je da ima krov od kaktusovih stabljika. Ali to nije sve. U Atacami se zemlja često trese. Jedan stari Indijanac, prodavač suvenira, rekao nam je kako mnogi vjeruju da se zemlja zatrese svaki put kada se negdje u pustinji spuste svemirci. Mnogi tvrde da su ih i vidjeli, ali ja, uza sav trud, osim gole pustinje nisam vidio ništa. MJESEČEVA DOLINA
Nedaleko od San Pedra jedno je od najpoznatijih mjesta u Atacami - Mjesečeva dolina. Ime je dobila po Mjesecu, zato što čitavo područje nalikuje njegovoj površini: vjetar, koji je tu vrlo jak, tisućama je godina klesao od kamenih gromada vrlo čudne zanimljive oblike. Pustinja Atacama neobična je, čudna, i na svoj način prekrasna. U njoj vam se čini kao da ste vrlo daleko od svega što se događa u svijetu, kao da ste na drugom planetu. No djeca i ovdje idu u školu, imaju svoje igre, snove, maštanja… Jedino po čemu se pomalo razlikuju od drugih - ne vole se fotografirati. Pripremio i snimio: Stjepan Večković (Iz arhive časopisa Zvrk) |
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr |