Turci su nastojali i pokušali na ušću Žrnovnice izgraditi luku i skladišta da bi trgovački promet oteli Splitu, Vranjicu i ostalim lukama. Osim solana, drugi izvor prihoda Veneciji, Turcima i Poljicima, a i našim Žrnovničkim predcima, bili su mlinovi i stupe.

 

 

Nema pouzdanog izvora koji bi dokazivao koja je i  čija je mlinica najstarija. Ali se zna da je godine 1473. splitski knez Nikola Micheli dao nalog zidaru Radoju Vučeslaviću iz poljičkog sela Račnika da mu izgradi mlin pokriven pločom na rijeci Žrnovnici.  Samo ime Žrnovnica spominje se prvi put 1080. godine kad je neki Splićanin kupio cijelo selo i  vinograd na Perunu za jednog konja. Pretpostavlja se da su tada sagrađeni prvi žrnjevi na vodi (mlinovi) i da je to temelj imena rijeke i sela Žrnovnica.

 

 

Svećenici su za psovke kažnjavali javno - psovač bi u crkvi morao vršiti pokoru klečeći  golih koljena, a u zubima držeći neku oglođanu kost ili kamenu ploču na leđima.

ŠTO SE NIJE NIKAKO ODOBRAVALO?

 

Bilo je žena koje su rodile i 22 puta. Pamti se da je davno Dome Aljinović rodila 22 djece! Majke s 15 poroda nisu baš neke rekorderke. Nakon poroda rodilji bi dolazila rodbina na babine sa skromnim darovima većinom u naturi: 1 kg tjestenine, 12 kolača, 1 kg šećera...

 

Jedan od najstarijih običaja je pripravljanje soparnika. Ta poslastica datira još iz doba prije Turaka. Soparnik se iz Poljica davno prenio u Žrnovnicu. Za samu pripremu potrebne su sinije (okrugle drvene ploče) na kojima se lazanjurom razvalja tijesto pa peče na kominu. Postoji priča kako je francuski vojskovođa Napoleon za svojih pohoda ovim prostorima volio soparnik te je recept za pripravu soparnika prenio u Francusku.