Magnetsko polje je pseudovektorsko polje koje stvaraju gibajući električni naboji i magnetski dipoli, kao u magnetima i električnim strujama. Ono je dio prostora u kojem se zapaža interakcija i izmjena energije s električnim nabojem koji se u tom prostoru kreće.

 

Mjerna jedinica magnetskog polja je tesla (kg•s^–2•A^–1) i ono se označava s B. U starijim udžbenicima i među električnim inžinjerima, magnetsko polje se naziva magnetska indukcija ili gustoća magnetskog toka, a magnetskim poljem se naziva polje H, koje se mjeri u amperima po metru, te se još naziva jakost magnetskoh polja. Izvan inžinjerskih krugova i u modernim udžbenicima, polje H se naziva pomoćno magnetsko polje, magnetizirajuće polje ili jednostavno H-polje.

Magnetsko polje je, zajedno s električnim poljem, komponenta elektromagnetskog polja, te se njegovo postojanje može intuitivno predočiti kao relativistička posljedica električnog polja. Matematički model elektromagnetskog polja opisuju četiri diferencijalne jednadžbe, koje se nazivaju Maxwellove jednadžbe.

 

Magnetsko polje u sebi sadržava energiju. Gustoća energije sadržane u magnetskom polju jest:

 

gdje je:

(kvadrat magnetskog polja znači da se magnetsko polje skalarno množi samo sa sobom, pa je on identički jednak kvadratu apsolutne vrijednosti magnetskog polja).

Ukupna energija magnetskog polja sadržana u volumenu V je stoga:

gdje je U energija magnetskog polja, a dV element volumena.