Medioteka - verzija za ispis

Beskralješnjaci

• Spužve

• Morska zvijezda - mangupi

• Šumarica-koralj

• Meduza

• Struktura žarnjaka

• Muzgavci

• Puževi-školjke

• Plošnjaci

• Oblići

• Kolutićavci

• Člankonošci

• Struktura člankonožaca

• Insekti

• Rakovi

• Pauci-škorpioni

Beskralješnjaci

Beskralješnjaci (Invertebrata ili Avertebrata) su sve životinje koje nemaju kralježnicu. U tu neformalnu skupinu živih bića spada većina svih danas poznatih životinjskih vrsta.

Beskralješnjaci ne tvore jedinstvenu i prirodno srodnu skupinu. Pored niza životinja iz skupine bez horde, ovdje se svrstavaju i dva potkoljena svitkovaca, plaštenjaci (Urochordata) i bezlubanjci (Acrania).

Spužve (vrati na vrh)

Spužve (Porifera) su jedno od koljena životinja iz skupine beskralješnjaka, a dio su odjeljka Parazoa. Vrlo su jednostavne građe i stanice im nisu udružene u tkiva. Sve životinje tog koljena žive u vodi. Žive u svim svjetskim morima, a samo nekoliko vrsta žive u slatkoj vodi.

Postoji više od 7.500 vrsta spužvi čija veličina se kreće od nekoliko centimetara pa do visine od preko 3 metra. Oblik većine vrsta ovisi o ishrani i okolišu. Spužve su sjedilačke životinje. Prednost daju tvrdoj podlozi, no može ih se naći i pričvršćene za biljke ili ljušture mekušaca.

Tijelo spužve građeno je od tri osnovne vrste stanica:

Pinakocita, pločastih stanica epitela. One tvore pokrovni sloj/kožu spužve. U tom pokrovu se nalazi cijeli niz malih pora kroz koje ulazi voda i sistemom kanala stiže do centralno smještenog šupljeg gastralnog prostora.
Hoanocita, što su ustvari kolonije bičaša koje žive udruženo pričvršćene u unutrašnjim šupljim prostorima spužve. Treperenjem bičevima, bičaši uzrokuju strujanje vode.
Ameboidne stanice mogu biti različito diferencirane. Postoje 1. amebociti, koji su ustvari probavne stanice, 2. arheociti, iz kojih se mogu razviti sve ostale vrste stanica, 3. skleroblasti, stanice koje tvore skelet i 4. spolne stanice.

Ameboidne stanice su smještene u koloidnom gelu, supstanci koja nema stanice. U gelu skleroblasti grade elemente skeleta, tzv. iglice. Ameboidne stanice, koloidni gel, elementi skeleta i pinakociti se nazivaju dermalni dio (Derma = koža). Hoanociti tvore gastralni dio (Gastro = želudac).

Skelet se sastoji od iglica ili spicula (latinski spiculum=strijela, igla), koje su "proizvod" sklerocita, a osnova njihove građe može biti kalcit, jedan oblik kalcijevog karbonata (vapnenjače), ili kremena kiselina na osnovi silicija (kremenjače). Kod trećeg tipa građe skeleta značajnu ulogu ima spongin (kremenorožnjače).

Prema obliku građe gastralnog dijela, spužve se dijele na:

askonski tip: cjevaste spužve, kod kojih postoji centralni šuplji prostor s nediferenciranom stijenkom i središnjim izlaznim otvorom (Osculum)
sikonski tip: središnji šuplji prostor s jednostavnim sistemom kanala i radijalnim šupljinama u kojima se nalaze bičaste stanice
leukonski tip: ovo je najdiferenciraniji tip građe s razgranatim sistemom kanala i velikim brojem džepastih šupljina te snažno zadebljanim stijenkama

Spužve se hrane usisavajući vodu iz koje filtriraju hranjive tvari. Bičaste stanice svojim bičevima izazivaju ulazno strujanje vode kroz sitne pore (ostie) na vanjskoj stijenci spužve, koja dolazi kroz kanale u unutrašnju šupljinu. Voda zatim izlazi kroz jedan veći otvor (oskulum), obično na gornjoj strani spužve. Arheociti, amebociti, hoanociti i pinakociti preuzimaju hranjive tvari iz vode fagocitozom.

Spužve mogu biti različitih spolova ili dvospolne. Spermiji obično nastaju od hoanocita, a jajašca od arheocita. Zrele spermatozoide spužva izbacuje kroz oskulum i voda ih prenosi do sljedeće gdje se oplodnja odvija u tijelu spužve. Ličinka je bičasta i neko vrijeme slobodno pliva, dok se ne pričvrsti za neku podlogu.

Pored spolnog razmnožavanja, spužve se razmnožavaju i nespolno, pupanjem. Kod ovog oblika razmnožavanja nastaju mladi organizmi koji se većinom ne odvajaju, nego s matičnim dijelom tvore kolonije raznih oblika i veličina, pa promjer može biti i veći od 1,5 metra.

Spužve mogu veoma dugo živjeti. Najstarija još uvijek živa spužva vrste scolymastra joubini ima oko 10.000 godina i smatra se najstarijim živim bićem na Zemlji.

Ovi organizmi imaju vrlo veliku sposobnost regeneriranja, odnosno obnavljanja izgubljenih dijelova "tijela", odnosno, od gotovo svakog otkinutog dijela razvija se nova spužva.

Spužve su jedno od koljena životinja iz skupine beskralješnjaka, a dio su odjeljka Parazoa. Vodeni su organizmi (većina ih živi u moru, samo rijetke u slatkim vodama). Vrlo su jednostavne građe i stanice im nisu udružene u tkiva.

Svaka stanica spužve reagira samostalno jer ne postoji živčani sustav koji bi ih objedinjavao u jednu cjelinu.

Postoji oko 7 500 vrsta spužvi. Oblik većine vrsta ovisi o ishrani i okolišu. Spužve su sjedilačke životinje.

Spužve se hrane usisavajući vodu iz koje filtriraju hranjive tvari, pomoću bičastih stanica (obavljaju unutarstaničnu probavu i opskrbljuju druge slojeve tijela hranjivim tvarima).

Nemaju sustav za izlučivanje otpadnih spojeva, kao niti dišni, optjecajni i živčani sustav. Većinom su dvospolci, ali ima ih i odvojena spola. Također se mogu i nespolno (pupanjem) razmnožavati. Imaju veliku sposobnost regeneriranja, odnosno obnavljanja izgubljenih dijelova „tijela“.

Spužve mogu jako dugo živjeti, a najstarijim organizmom na Zemlji smatra se upravo spužva stara oko 10 000 god.

Činjenica da spužva posjeduje bičaste stanice dovodi do pretpostavke da su spužve evoluirale od praživotinja – zadružnih bičaša (Haecklova hipoteza).

Morska zvijezda - mangupi (vrati na vrh)

Bodljokošci (echinodermata) žive isključivo u morskoj vodi većinom na dnu, gdje se kreću puzanjem ili su zariveni u podlogu, a ima i sesilnih vrsta. To su jedine životinje sa celomom koje su radijalno simetrične na odraslom stepenu. Larva im je, međutim, bilateralno simetrična. Skelet im je mezodermalnog porijekla, dok je kod ostalih beskičmenjaka ektodermalnog porijekla. Skelet se nalazi ispod epidermisa u vidu čvrstih ploča koje kod nekih bodljokožaca mogu srasti u čvrst oklop (morski ježevi), dok su kod drugih međusobno spojene mišićima. Na skeletnim pločama se formiraju kvržice i bodlje, a kod nekih bodljokožaca (morske zvijezde i ježevi) bodlje se mogu završavati klještoliko i time dobiti ulogu u čišćenju oklopa, ishrani ili se čak na njima mogu nalaziti otrovne žlijezde.

Nisu segmentirani i nemaju glaveni region, već se na njihovom tijelu razlikuju dvije površine: oralna i aboralna. U centru oralne površine nalazi se usni otvor, dok je na aboralnoj strani analni otvor. Celom je kod odraslih bodljokožaca diferenciran u nekoliko odvojenih dijelova, od kojih je jedan karakterističan samo za bodljokošce i naziva se ambulakralni sistem. To je vodeno - vaskularni sistem, odnosno sistem kanala, cjevčica i meškova koji su ispunjeni tekućinom. Ta tekućina je pod tlakom i kada tlak opadne, morska voda ulazi u ambulakralni sistem. Od kanala ovog sistema, kroz naročite pore na površini tijela izlaze cjevasti izraštaji ili ambulakralne nožice, pomoću kojih se bodljokošci kreću.

Krvni lakunarni sistem se sastoji od sistema prstena i kanala. Krvna tekućina ima funkciju prijenosa hranjivih materija, ali ne i kisika kao što je to kod većine ostalih životinja. Respiraciju obavljaju kožnim škrgama premda ima i drugih prilagođenosti, kao npr. vodena pluća (izraštaji na zadnjem crijevu koji se pune i prazne vodom) ili preko cijele površine tijela. Ekskrecija se obavlja cijelom površinom tijela, a naročito preko zidova škrga i crijeva, jer nemaju posebne ekskretorne organe. Crijevni sistem se veoma razlikuje kod pojedinih grupa bodljokožaca - crijevo može biti vrećasto, izuvijano, a kod nekih bez zadnjeg crijeva i analnog otvora. Nervni sistem je difuzno-vrpčast. Sastoji se od tri nervna prstena sa kojih polaze nervne vrpce i nervnih ćelija koje su razbacane ispod epidermisa. Čula su slabo razvijena.

Bodljokošci su odvojenih polova, a polni dimorfizam nije izražen.

Tip bodljokožaca obuhvaća pet klasa:

morske zvijezde Asteroidea, kod kojih sa središnjeg dijela polazi pet radijalno simetričnih krakova, hrane se tako što izbacuju želudac na žrtvu; imaju veliku sposobnost regeneracije; u našem moru živi crvena zvijezda Asterias rubens;
morski ježevi Echinoidea, koji imaju loptasto tijelo pokriveno pokretno zglobljenim bodljama, kod nas prisutan rod Echinus;
zmijuljice Ophiuroidea, koje se od morskih zvijezda razlikuju po tome što im je centralni dio znatno manji u odnosu na krakove i što se krakovi oštro odvajaju od njega;
morski krastavci Holothurioidea, koji su sa reduciranim skeletom u vidu razbacanih krečnjačkih zrna u tjelesnom zidu; oko usta imaju vijenac razgranatih pipaka;
morski ljiljani (morski krinovi) Crinoidea, čije je tijelo izgrađeno od drške i čašice sa kracima, dok je usni otvor u centru.

Šumarica-koralj (vrati na vrh)

Meduza (vrati na vrh)

Meduze su morfološki oblik unutar dva razreda žarnjaka, režnjaka i obrubnjaka. Oba razreda su dio koljena žarnjaka. Meduzama se, dakle, naziva samo jedan životni stadij tih životinja tijekom kojeg vode slobodno plivajući način života.

Drugi morfološki oblik ova dva razreda su polipi i razmnožavaju se bespolno, pupanjem. To je sesilni oblik života režnjaka (Scyphoza) i obrubnjaka (Hydrozoa). Prema latinskim imenima, morfološki oblici ova dva razreda nazivaju se skifomeduze i skifopolipi odnosno hidromeduze i hidropolipi. Iako meduze žive najčešće u moru, postoje i vrste koje žive u boćatim i slatkim vodama. Jedna vrsta porijeklom iz istočne Azije, od 1880. pojavljuje se i u europskim rijekama.

Meduze nastanjuju svjetska mora već duže od pola milijarde godina.

Struktura žarnjaka (vrati na vrh)