Bijeli spust

 

«Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme...» Tako pjevaju veseli Zagrepčani penjući se brojnim, dobro znanim planinarskim stazama svoje, iz ljubavi nazvane, Zagrebačke gore. U svakodnevnom govoru, pak, jednostavno će, baš kao u pjesmi, reći Sljeme, premda je Sljeme samo središnji i najviši dio Medvednice.

 

KRIJEPI DUŠU I TIJELO

Nije ta ljubav spram ove planine, visoke tek 1035 metara, sasvim slučajna i površna. Njezine šume stvaraju kisik i pročišćuju zrak, a Zagrepčanima je ona pravi raj na zemlji, koji nakon naporna radnog tjedna u bučnu i onečišćenu gradu nudi okrepu za dušu i tijelo.

 

500 Horvatovih stuba

 

 

NIJEDAN VIKEND BEZ MEDVEDNICE

Većina Zagrepčana, ipak, taj krasni park prirode* posjeti svega nekoliko puta godišnje, ali nema malo ni onih pravih zaljubljenika u tu planinu kojima ne prođe ni jedan jedini vikend da je ne posjete. Ljeti uživaju u ugodnoj temperaturi koja je za 6°C niža nego u sparnu Zagrebu, a zimi pak u toplu suncu koje Zagrepčani i ne vide od guste magle i smoga.

 

"PEHAKA" JE NAJLJEPŠE

Do vrha Medvednice možete stići na razne načine. Za one starije i slabije pokretne, za Ijenčine ili one koji jednostavno vole uživati u panorami, sagrađena je 1963. godine 4000 m dugačka žičara. Na Sljeme se može stići i automobilom, ali najljepše je doći pješice, "pehaka", kako kažu Zagrepčani.

 

U JESEN SVE MIRIŠE NA KESTEN

U šumama Medvednice najzastupljenija je bukva, a na višim dijelovima, gdje je hladnije, bukva se miješa s jelom. Jele je, nažalost, sve manje jer je jako osjetljiva na onečišćenje. No najomiljenije drvo sigurno je kesten, pogotovo u ranu jesen kad dozrijevaju njegovi slatki plodovi. Kako Zagrepčana ima mnogo više nego kestenovih stabala, uspjeha u berbi imaju samo oni najbrži i najiskusniji.

 

NE BERITE CVIJEĆE!

Tko voli prirodu, voli i cvijeće. No dobro zapamtite: cvijeće možete gledati, diviti mu se i mirisati ga, ali nikako ga ne smijete brati. Kada bi svaki izletnik ubrao samo jedan cvijetak, uskoro se više ne bismo imali čemu diviti.

 

MEVJED POSTOJI JOŠ SAMO U IMENU  

Budući da je Medvednica okružena gusto naseljenim prostorom, na njoj više ne žive mnoge vrste životinja, prije svega krupni sisavci opasni za čovjeka. Medvjeda, koji je planini ostavio ime, već dugo nema, baš kao ni vuka, a posljednji ris odstrijeljen je 1893. godine. Ipak, srna je još tu, a broj divljih svinja čak je u porastu. U gustim pak krošnjama i dalje nesmetano žive vesele i raspjevane šumske ptice.

 

MALI LJUBITELJI PRIRODE

Tik pod Sljemenom, na rubu Činovničke livade, uređena je dječja poučna staza. Ovdje možete mnogo toga doznati o biljkama i životinjama koje još žive na Medvednici, na primjer o jestivim i otrovnim gljivama, ljekovitim biljkama, proljetnicama, srnama... Naiđete li putem na otrovne gljive, kakve su zelena pupavka, panterka ili muhara, klonite ih se, ali ih nemojte uništavati i gaziti. I one, iako su opasne, imaju svoje mjesto u prirodi.

 

Jambrišakovo vrelo

 

 

Jezero Tigrovo oko

 

 

*Park prirode - prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode dopuštene su samo one djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke.