Okrenite se prema svojem djetetu i gledajte ga u oči. Također, prekinite svoju trenutnu aktivnost i usredotočite se samo na nj. Budite mu fizički blizu.

 

Regirajte i verbalno (npr. upotrijebite riječi kao ošto su „aha”, „shvaćam”, „da”) i neverbalno (npr. kimanje glavom, smiješak, gledajte se u oči te koristite mimiku lica i pokrete tijela).

 

Ne postavljajte previše pitanja i nemojte se previše baviti pojedinostima, dok istovremeno svojem djetetu ne date vremena da odgovori. Trebate postavljati otvorena pitanja koja potiču tok razgovora, npr. pitanja koja počinju sa „Što”, „Zašto” i „Kako”.

 

Pokažite da cijenite poglede na svijet vašeg djeteta. Nemojte ih olako prosuđivati kao glupe ili besmislene.

 

Promatrajte ponašanje vašeg djetata. Možda će prije ispoljiti svoje osjećaje i potrebe, nego da o njima govori. Možda će i svoj unutrašnji svijet izražavati kroz igru ili crtanje.

 

 

Jedino ako točno razumijete riječi vašeg djeteta možete pokušati ući u njegov um. Možda vam doslovno kazuje što želi ili u njegovim riječima leži neka skrivena poruka.

 

Dajte vašem djetetu do znanja da razumijete njegove osjećaje. Tada će vam se lakše povjeriti.

 

Tako ćete potaknuti komunikaciju s vašim djetetom. Način na koji reagirate utjecat će na način na koji razgovara s vama.