Mojem sinu sada je 10 godina. Zadnjih par dana, moj suprug nije zadovoljan s njegovim ponašanjem jer kada bi god našeg sina zamolio da uradi nešto što se njemu ne da, naš bi sin začepio uši ili bi ga odbio poslušati. Naš bi sin potražio pomoć od mene, što mojeg supruga navodi na pomisao da ga sin ne poštuje. Iskreno, pred sinom nisam nikada rekla neku grubu riječ. Moj suprug kaže da će od sada šibom istući sina ako ga ne bude slušao. Čini mi se da moj suprug pokušava silom natjerati našeg sina na dobro ponašanje, što ga pak čini vrlo nesretnim i frustriranim. Što da učinim?

 

 

Vi kao da ste u svemu tome postali neka vrsta posrednika. Nije to ni tako loše, jer upravo zato što ste vi posrednik u ovoj situaciji, vaše će postupanje prema njima biti od velikog utjecaja na mijenjanje njihovog odnosa. Vi imate ključnu ulogu u situaciji kod kuće.

 

   

Svojim postupcima jasno mu dajte do znanja da u ovim teškim okolnostima ima vašu podršku. Kada se žali na ponašanje vašeg sina, ne pobijajte njegovo mišljenje niti se suprotstavljajte njegovom gledištu. Trebate ga pažljivo saslušati i prvo se s njim složiti. Omogućite mu da iskali ljutnju i pitajte ga što on očekuje da ćete vi učiniti da poboljšate tu situaciju.

 

 

Kada vam se sin obrati za pomoć u vezi neke naredbe koju je dobio od vašeg supruga, trebate ga potaknuti da o tome porazgovara s ocem umjesto da traži vašu zaštitu. Morate ga riješiti te navike da se suviše oslanja o vas. Što vašeg sina više štitite, to će vaš suprug više osjećati da njega samog ne poštujete. Stoga je važno da ne brinete samo o sinovljevim osjećajima, već ga morate naučiti da treba poštovati svog oca. Čak i kada vam se zahtjevi vašeg supruga čine nerazumni, nemojte tada otvoreno stati na stranu vašeg sina. Svome suprugu to možete natuknuti kada se on malo ohladi.

 

Jesu li odnosi s oba roditelja kolebljivi? Jeste li ponekad tako bliski sa svojim djetetom da se vaš suprug osjeća zapostavljenim? Možda nešto možete učiniti drugačije tako da i oni reagiraju drugačije, a obitelj se vrati u sklad.

 

  

1. Pokažite zanimanje

 

Okrenite se prema svojem djetetu i gledajte ga u oči. Također, prekinite svoju trenutnu aktivnost i usredotočite se samo na nj. Budite mu fizički blizu.

 

 

Regirajte i verbalno (npr. upotrijebite riječi kao ošto su „aha”, „shvaćam”, „da”) i neverbalno (npr. kimanje glavom, smiješak, gledajte se u oči te koristite mimiku lica i pokrete tijela).

 

 

Ne postavljajte previše pitanja i nemojte se previše baviti pojedinostima, dok istovremeno svojem djetetu ne date vremena da odgovori. Trebate postavljati otvorena pitanja koja potiču tok razgovora, npr. pitanja koja počinju sa „Što”, „Zašto” i „Kako”.

 

 

Pokažite da cijenite poglede na svijet vašeg djeteta. Nemojte ih olako prosuđivati kao glupe ili besmislene.

 

 

Promatrajte ponašanje vašeg djetata. Možda će prije ispoljiti svoje osjećaje i potrebe, nego da o njima govori. Možda će i svoj unutrašnji svijet izražavati kroz igru ili crtanje.

 

 

Jedino ako točno razumijete riječi vašeg djeteta možete pokušati ući u njegov um. Možda vam doslovno kazuje što želi ili u njegovim riječima leži neka skrivena poruka.

 

 

Dajte vašem djetetu do znanja da razumijete njegove osjećaje. Tada će vam se lakše povjeriti.

 

 

Tako ćete potaknuti komunikaciju s vašim djetetom. Način na koji reagirate utjecat će na način na koji razgovara s vama.

 

 

 

Kada vaše dijete postavi pitanja, potaknite raspravu riječima: „Što misliš pod...” i dopustite mu da odgovori.

 

 

Ako ne znate odgovor, budite iskreni i to mu recite.

 

 

Iznesite prijedloge kako da oboje potražite odgovor.

 

 

Navedite ga da pokuša pronaći odgovore na vlastita pitanja. To će mu pomoći da razmišlja.
 

 

 

Ton vašeg glasa vrlo je bitan. Govorite smireno, tako da dijete ne uznemirite.

 

 

Ukoliko je vaše dijete mlađe od 6 godina, koristite se kratkim i jednostavnim rečenicama.

 

 

Pričajte s njim kao što biste pričali i s odraslom osobom.

 

 

Takve stvari odbijaju vaše dijete i odvraćaju ga od razgovora s vama.

 

 

Promatrajte svoje dijete i ustanovite je li možda zabavljeno drugim stvarima. Ako vaše dijete nije spremno za razgovor, pričekajte. Nemojte ga siliti da priča.